Popis stradalih Hrvata Župe Stjepan Krst za čije stradanje nitko nije odgovarao

Ponukan ovim uhićenjima Hrvata i razočaran u institucije BiH šaljem vam popis stradalih Hrvata župe Stjepan Krst tijekom domovinskog rata nadajući se kako ćete ga medijski eksponirati.

Za ove žrtve nitko nije odgovarao a koliko znam nije podignuta ni bilo kakav optužnica ( kao da tamo nije bilo zapovjedne odgovornosti ili žrtve Hrvata nisu bitne) iako sam osobno upoznao neke od institucija BiH ( tužiteljstvoo, SIPU itd).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podatke sam uzeo iz Humskog Zbornika XV- Župa Stjepan Krst (1974-2014).

 Tko je ostao u selima?

Tako su do 22. lipnja iz sela Stjepan Krst, Ljubljenica, Dabrica, te Donji i Gornji Brštanik izašli skoro svi Hrvati koji su mogli izaći. Iza njih, u selima koja su ostala u srpskoj vlasti, su ostali samo nemoćni i nepokretni starci i starice u poodmakloj životnoj dobi te teški invalidi i bolesnici.

U selima župe Stjepan Krst polovicom lipnja 1992. godine ostali su:

Dabrica:

1. MarijanovićCvija (r. Pažin) rođ. 1922.

2. MarijanovićJanja rođ. 1924.

3. MaslaćMato rođ. 1902.

4. MaslaćZora (r. Pavlović) rođ. 1914.

5. MaslaćPero rođ. 1912.

6. MaslaćBožica (r. Pažin) rođ. 1926.

7. MaslaćSpasoje rođ. 1950.

8. MaslaćMara (r. Puljić) rođ. 1950.

9. Pažin Anđa (r. Raguž) rođ. 1907.

10. Pažin Slavko rođ. 1928.

11. Pažin Ivan rođ. 1917.

12. PrevišićKata (r. Marić) rođ. 1902.

13. PrevišićIlinka rođ. 1936.

Donji Brštanik:

1. Marić, Bojana rođ. 1931.

2. Marić, Božica (r. Maslać) rođ. 1899.

3. Obradović, Anica (r. Marić) rođ. 1924.

4. Pažin, Manda (r. Marić) rođ. 1902.

5. Perić, Anica (Kudrić) rođ. 1914.

6. Perić, Božica (r. Aleksić) rođ. 1910.

7. Raguž, Stana (r. Perić) rođ. 1912.

8. Vukić, Anica rođ. 1915.

Stjepan Krst:

1. Kevo, Anđa (r. Puljić) rođ. 1913.

2. Kevo, Fila (r. Puljić) rođ. 1907.

3. Kukrika, Ivan rođ. 1913.

4. Kukrika, Ruža (r. Marić) rođ. 1915.

5. Lončar, Jela rođ. 1913.

6. Lončar, Zora (r. Kitin) rođ. 1902.

Na Donjem Brštaniku je ostalo nepokopano tijelo ubijenog Đure Obradovića, za koje se još cijelo desetljeće nije znalo gdje je pokopano,dok je deset župljana bilo zatvoreno u koncentracijskom logoru u Bileći.

Što se točno dalje događalo u ovim selima nakon što su iz njih izbjegli mještani ne zna se pouzdano. Jesu li umrle prirodnom smrću ili su ubijene, jedina sigurna činjenica je da nitko od njih nije preživio. Postoje brojne pretpostavke i nagađanja do kojih su mještani došli naknadno, nakon rata, u razgovorima s lokalnim Srbima koji nisu sudjelovali u zločinima. Za sada bih spomenuo jednu činjenicu. Naime, suhi kanjon Radimlje kuda se izvukla većina mještana Dabrice postao je put spasa i za veliki broj Bošnjaka koji su iz općina Gacko i Nevesinje bježali na slobodne prostore općine Stolac, gdje su nalazili sigurnost. Ove izbjeglice pristizale su tijekom cijelog ljeta 1992.

Miho Ivanković