U Širokom započela radionica u kojoj su se zaposlile četiri osobe sa invaliditetom

Četvero djelatnika, osoba s invaliditetom, započelo je s radom u čemu  pronalaze smisao i osjećaj kako i oni na ovom svijetu ipak vrijede.„Osjećam se puno bolje i korisnije.

Nadam se da će ovo potrajati, da će se zaposliti još osoba. Skoro 15 godina sam proveo u invalidskim kolicima te znam kako je to osjećati se beskorisno. Sada, nakon 6 operacija, hodam uz pomoć štapa i mogu reći da sam nakon toliko muke „kao na konju", a ovaj posao taj mi osjećaj još više produbljuje", kaže Ivan Primorac, mladić iz Jara koji boluje od cerebralne paralize i skolioze.

Njegov kolega Gogan Galić iz Posušja također, kako kaže, radi sa zadovoljstvom. Jedva je dočekao kad će početi raditi, pa makar mu je malo teže budući da svakodnevno mora vozariti.

Osjećaj zadovoljstva

Osjećaj zadovoljstva što , čine korisnu stvar za društvo, ništa ne može pokvariti dvojici mladića koji će ovdje biti zaposleni sljedećih godinu dana.
Što će se dogoditi nakon toga, nitko ne zna, pa ni sama predsjednica Udruge Tatjana Glavina, čijom zaslugom je sve ovo i pokrenuto. Prema njezinim riječima, njihov glavni problem leži u činjenici da ih ne podržavaju strukture vlasti, pa sve što imaju, imaju zahvaljujući stranim donatorima.

„Naša vlast nije nam dala ni marke. U početku kada smo registrirani, dakle 2005. godine, bilo je neke pomoći, no, sada se 'izvlače' na to kako je kriza u državi, kako nema novca. Ali ja smatram kako nije problem u tome, već što nemaju dobre volje, što je najžalosnije", mišljenja je Tatjana Glavina.

Inače je ova radionica bila u funkciji i prije, pa je prestala s radom prije 2 godine, upravo zbog nerazumijevanja institucija vlasti. Prema Tatjaninim riječima, u ovoj je radionici obučeno 17 osoba s invaliditetom. Nada se, kako nadalje kaže, da broj djelatnika u radionici neće ostati na ovoj brojci. U planu je, naime, da ih se zaposli 10.

Na tržištu Švedske

Zasukanih rukava radosno nam pokazuju kako čiste PVC stolariju, odvajaju najlon i gumu. Sve to ide u mlin, pa u brizgalicu, te od toga se nadalje prave cijevi za građevinarstvo, zatim gala štitnici te mnogo toga što se izvozi čak na tržište Švedske. Ono što je najzanimljivije jest da je sve što naprave zapravo od recikliranog materijala zbog čega su, jednom prilikom, kada su cijevi izvozili za Švedsku, imali problema na granici, jer nitko im nije vjerovao kako jedna udruga za osobe s invaliditetom pravi nešto od 100-postotnog recikliranog materijala. Osim Švedske, njihovi proizvodi mogu se naći i u Banjoj Luci, Sarajevu, Kladuši, Srpcu...

„Dnevno možemo proizvesti tonu plastike, samo kada bismo imali potporu. Nema ovdje neke zarade, no, bit svega je da se osobe s invaliditetom osjećaju vrijednim, da rade, dati tim ljudima smisao", poručuje Tatjana Glavina koja je i sama osoba s invaliditetom koja boluje od cerebralne paralize, epilepsije i celija-klije crijeva.

Dnevni list