Široki Brijeg: Zapad u zapadnoj Hercegovini

Kvalitet života u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine kod nas je uglavnom tema neformalnih razgovora, bilo da je riječ o onim u, recimo, parlamentarnim kuloarima, ili pak nekoj od bezbrojnih varijanti zemljačkih prepucavanja. Zvanični parametri kojima se iskazuje ovaj segment naše stvarnosti ne postoje, niti se njome bilo koji nivo vlasti bavi preciznije i ozbiljnije od nivoa procjena. A te procjene u pravilu su dnevnopolitičke, dakle subjektivne i stoga krajnje nepouzdane.

Tako se kao mjesta najboljeg života spominju veliki gradovi, a u suprotnom kontekstu manje sredine koje su zbog raznih razloga u nemilosti aktuelnih vlasti na višem nivou. U tom pogledu naročito indikativno je poređenje Banje Luke i Foče. Dok u administrativnom centru RS-a život cvjeta, Foču, grad u istom entitetu, u širokom luku zaobilaze svi koji tragaju za boljim životom. Istraživači iz Centara civilnih inicijativa (CCI) primjećuju da se ovo dešava "dijelom zbog političkih pritisaka, dijelom zbog ranijih sankcija uspostavljenih ovoj općini, a dijelom zbog toga jer je prepuštena sama sebi, bez velikih pogona koji bi omogućili njen razvoj i zaposlili stanovnike".

Kako se mjeri bogatstvo?

Koliko su i takve procjene relativne potvrđuje i fakat da u svakom našem iole većem naseljenom mjestu na jednoj strani ulice (ili nebodera) možete vidjeti sliku domaćinstava koje već po vanjskom izgledu pucaju od bogatstva, a na drugoj porodice čiji su članovi sretni ako ne moraju gladni na spavanje, dok o plaćanju režija i ne razmišljaju jednostavno zato jer nemaju novca.

No, socijalna slika nije jedina komponenta za objektivno mjerenje kvaliteta života po standardima Evropske unije. Prvo značajno istraživanje kvaliteta života izvršeno je 2003. godine u 28 država (25 država Evropske unije, dvije zemlje tada pristupnice - Bugarska i Rumunija, i zemlja kandidat - Turska). U svakoj državi je izabran reprezentativan uzorak od oko hiljadu stanovnika, s tim što je u manjim zemljama (Kipar, Estonija, Luksemburg, Malta i Slovenija) taj uzorak sveden na oko 600 građana. Upitnici anketiranih građana sadržavali su pitanja o raznim životnim oblastima sa naglaskom na zaposlenost i radne uslove, stanovanje, porodicu, društveno i političko učešće, kvalitet društva, te subjektivno bogatstvo, a kasnije su dopunjeni podacima o primanjima domaćinstva i materijalnom stanju cijele države, mjereno BDP-om. Tako se došlo do stvarne slike objektivnih i subjektivnih aspekata života u proširenoj EU, odnosno u starim i novim članicama, s tim što su se rezultati istraživanja u ovim potonjim mogli upoređivati s onima prije priključenja.

Upravo po ovom modelu CCI već četiri godine provodi istraživanje kvaliteta života u našoj zemlji, čiji su kompletni rezultati objavljeni prije nekoliko dana. Istraživanje finansira EU, a provedeno je u 14 opština i gradova (Banjaluka, Tuzla, Novo Sarajevo, Mostar, Doboj, Pale, Foča, Trebinje, Bihać, Travnik, Široki Brijeg, Livno, Bijeljina i Zenica). Njime su obuhvaćena 1.532 ispitanika.

Dobijeni rezultati teško da mogu imati ikakvu formalnu upotrebnu vrijednost, mada se mogu svrstati među pouzdanije procjene. Jer, istraživanje je provedeno po receptu koji se primjenjuje u zemljama gdje je popis stanovništva redovan, a u međuvremenu nadležne državne službe na svim nivoima vlasti pedantno bilježe sve podatke relevantne za ovakvu sliku društva.

Tako je istraživanje CCI-ja pokazalo da su Bosanci i Hercegovci zadovoljni jedino porodicom, dok su razlike u ostalim parametrima za mjerenje kvaliteta života upravo drastične. Pokazalo se, recimo, da najbolji život imaju žitelji nekad jednog od najpoznatijih pečalbarskih mjesta - Širokog Brijega, dok se najlošije živi u Foči. Poređenja radi, samo 7,3 posto domaćinstava u Širokom ima mjesečna primanja ispod 500 maraka, dok je takvih u Foči ravno deset puta više. Uz Paljane i Trebinjce, današnji Fočaci najlošije stoje u svim parametrima koji se u nas nazivaju sastavljanje kraja s krajem, s tim što su Trebinjci najlošije platiše komunalnih i drugih računa za domaćinstvo. Najpovoljnija situacija u tom pogledu je u Širokom i Novom Sarajevu.

Daj šta daš

Ovo mjerenje kvaliteta života imalo je i svoju etničku dimenziju, koja je pokazala da je siromaštvo najizraženije u istočnim dijelovima BiH gdje žive uglavnom Srbi. Potvrđeno je već uvriježeno mišljenje javnosti da je jugozapadna Hercegovina nastanjena Hrvatima najbogatiji dio BiH, dok su CCI-jevi istraživači u tom pogledu Bošnjake iz središnjih dijelova Bosne smjestili baš u sredinu.

Kao i na drugim nivoima vlasti, tako se i u opštinama najviše budžetskog novca troši na plaćanje preglomazne administracije. U tom pogledu zasad najgore stoje Dobojlije. Što se cijena komunalija tiče, najskuplju vodu plaćaju Bijeljinci i Tuzlaci (triput više nego Zeničani), dok je, recimo, centralno grijanje najskuplje u Banjoj Luci i Travniku.

Obrazovanje, posao, životni standard, smještaj, porodični život, zdravlje i društveni život bile su komponente kojima su anketirani građani ocjenjivali zadovoljstvo svojim životom. U ovom segmentu istraživanja Fočaci su dali indikativne podatke. Name, izjasnili su se da su najzadovoljniji svojim sadašnjim poslom (prosječna ocjena čak 7,28), a istovremeno su među svim anketiranim najnezadovoljniji sadašnjim životnim standardom, kojemu su dali prosječnu ocjenu 4,77. Ovakvo osjećanje Fočaka ne može se tumačiti drugačije nego mirenjem sa stvarnošću po modelu daj šta daš.

Rezultati istraživanja govore da Bosanci i Hercegovci najvećim kvalitetom svojih života odreda smatraju svoje porodice i porodični život, dok drugim ljudima jednako jedinstveno vrlo malo vjeruju. Na skali od 1 do 10, jedinu prosječnu ocjenu povjerenja u ljude preko 5 dali su ispitanici na području opštine Livno (5,39), a najniža prosječna ocjena stepena povjerenja u ljude data je u Trebinju (1,82) što, između ostalog, govori o opštoj slici bosanskohercegovačkog društva.

Bauštel na kućnom pragu

Za one, recimo, Sarajlije, Međugorce, Duvnjake, Bišćane, Jajčane i druge koji misle da najkvalitetnijim životom žive baš oni (ostali neka se upoređuju s istraživanjem objavljenim na www.cci.ba, evo nekoliko pokazatelja kako to izgleda na primjeru Širokobriježana. Naime, objektivni pokazatelji kvaliteta života donijeli su ovoj općini 57,889 bodova od maksimalnih 80 bodova. Međutim, Širokobriježani se ne mire s tim, što potvrđuje podatak da su subjektivnim ocjenjivanjem (23,082 od maksimalnih 30 bodova), svoju općinu smjestili tek na drugo mjesto (iza žitelja Novog Sarajeva).

Osim toga, istraživanje CCI-ja pokazuje da je BDP po glavi stanovnika od 2007. do kraja prošle godine narastao za 36%, a prosječna neto plaća od 2008. godine za 23%. Prosječna ukupna primanja anketiranih domaćinstava u ovoj općini iznose 1.971 KM, čime je Široki Brijeg zauzeo prvo mjesto po visini ukupnih prosječnih primanja anketiranih domaćinstava, dok je po broju siromašnih domaćinstava ubjeljivo - posljednji.

Stoga i ne čudi što je općina Široki Brijeg jedna od rijetkih u Bosni i Hercegovini u kojoj se već godinama bilježi, kako to statističari kažu, pozitivan prirodni priraštaj. Drugim riječima, ovdje se više ljudi rađa nego što ih umire, što potvrđuje da su dojučerašnji gastarbajteri nove baušetele otvorili na vlastitom pragu, gdje posao danas traže listom stanovnici drugih dijelova BiH.

www.jabuka.tv