FOTO  Široki Brijeg: Kosti partizana našle smiraj, ali se SUBNOR Dubrovnik osramotio

...dvojice ekshumiranih partizana s područja Dubrovnika koji su poginuli na širem području grada Širokog Brijega u borbama u siječnju 1945.

Naime, kada je u travnju 2012. godine Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega obavilo u Ljubotićima ekshumaciju posmrtnih ostataka dvojice partizana s područja grada Dubrovnika, nitko nije mogao predvidjeti da će točno četiri godine kasnije, u travnju 2016. godine, cijela priča dobiti takav 'happyend'. A u cijeloj toj priči bila je samo jedna loša karika: SUBNOR Dubrovnik pokazao je teško shvatljivu nebrigu i sramotnu nezainteresiranost, doslovno se osramotio.

U ožujku 2012. godine Slavko Galić - Plenković u ime MZ Ljubotići podnio je zahtjev Povjerenstvu za grobišta II. svjetskog rata i poraća Široki Brijeg za ekshumaciju tijela dvojice partizana koji su pokopani u njihovom groblju Sunčenjak, a prema službenoj evidenciji Povjerenstva radi se o grobištu br. 5. Između ostalog u zahtjevu Galić je tada naveo da se radi o dvojici partizana: Luki Bujaku i Ivi Duperu. Iako svi podaci iz sjećanja svjedoka iz sela Ljubotića, koje je objedinio i predočio Slavko Galić, nisu bili sasvim točni, ipak su se pokazali neprocjenjivim jer su na kraju na temelju njih pronađene obitelji dvojice poginulih dubrovačkih partizana, kojima su i predana njihova tijela 4. travnja.

Povjerenstvo je sukladno svom Pravilniku o postupanju (policijsko osiguranje, nazočnost članova Povjerenstva, arheologa i forenzičara itd.) pripremilo ekshumaciju na Sunčenjaku te je 11. travnja 2012. godine istu i obavilo, pri čemu je pronašlo dva tijela, potpuno u skladu s opisom iz zahtjeva MZ Ljubotići. Provjerom na službenom 'Popisu poginulih boraca 2. dalmatinske proleterske udarne brigade u okolici Širokog Brijega' Povjerenstvo je utvrdilo radi o dvojici partizanskih boraca, obojica s područja grada Dubrovnika:

1. pod rednim brojem 723. Luko (Miha) Bujak (rođ. 1911.), Majkovi, (današnja) općina Dubrovačko Primorje, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 21. prosinca 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Bujakovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 37);
2. pod rednim brojem 1332. Ivo (Ivana) Duper (rođ. 1925.), Krstac - Mlini, (današnja) općina Župa Dubrovačka, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 7. rujna 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Duperovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 36.).

Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svog ujaka Luke Bujaka Mirjana Popović i Luce Čučić dale su zajedničku izjavu: „Naš dundo (ujak) Ivan - Ivo Duper poginuo je u Širokom Brijegu u siječnju 1945. godine, s nepunih 20 godina. Bio je to veliki gubitak za obitelj u kojoj je bio najstarije dijete, hranitelj i oslonac majci udovici koja do kraja svog života nije mogla prihvatiti da ga je tako mladog izgubila, a najviše ju je mučila činjenica da mu ni grob ne može obići jer ne zna gdje je pokopan. Priče i tugu naše babe, njegove majke, skoro smo i zaboravili, pa su nas poziv sa Širokog Brijega i vijest o pronalasku i ekshumaciji njegovih posmrtnih ostataka više nego ugodno iznenadili. Izuzetno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji su bili uporni u traženju nas, potomaka pokojnog dunda Iva, njima nepoznatog čovjeka, kao i svima koji su omogućili, kako ekshumaciju, tako i prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u našu obiteljsku grobnicu na groblje svetog Ilara u Mlinima. Sada će konačno počivati u miru Božjem uz svoje najmilije, odnosno uz one koji su ga najviše voljeli!
Stoga ovom prigodom želimo najiskrenije zahvaliti našoj općini Župa Dubrovačka na pomoći koju su nam pružili u pripremi i prenošenju posmrtnih ostataka našega pokojnog dunda Iva. Ali posebnu i iskrenu zahvalnost dugujemo i izražavamo svim članovima Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta 2. svjetskog rata i poraća iz Širokog Brijega na čelu s predsjednikom Perom Kožulom. Želimo im svako dobro i uspjeh u velikom i humanom poslu kojeg su se prihvatili i kojeg izuzetno predano obavljaju!"

Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svoga daljeg rođaka Ive Dupera Ivo Lopina je kazao: „Ja nisam bliska rodbina, ali sam htio pomoći da posmrtni ostaci pokojnog Luke Bujaka. Od bliže rodbine u Gradu živi samo jedan Bujakov rođak, nećak Ivo Bujak. Ivo je pokušao stupiti u kontakt sa SUBNOR-om Dubrovnik, ali je i on naišao na hladan prijam i nezainteresiranost, kako je sam rekao. No bez obzira na sve, na kraju će posmrtni ostaci Luke Bujaka ipak stići kući u Majkovo, gdje će konačno naći vječni smiraj. Zahvaljujem Vama dobri ljudi iz širokobriješkog Povjerenstva za sve što ste činili i što činite."
Jedini koji ama baš ništa konkretno nije uradio oko prijenosa posmrtnih ostataka svoga člana, naglašavam svoga člana, osim prosipanja zavidne količine isprazne demagogije, jest SUBNOR Dubrovnik ili kako oni sebe pretenciozno nazivaju Udruga antifašista Dubrovnik, u par kontakata zastupana po 'bezimenoj' ženskoj osobi i tajniku, izvjesnom Marinku Vlašiću. Osim beskonačnih objašnjenja tko su oni, kako rade, što mogu, a što ne mogu, konkretno ama baš ništa nisu poduzeli osim što su ponudili svoju kosturnicu za pokop posmrtnih ostataka ovih dvojice svojih članova, iako bi mogli, trebali ili čak morali znati da danas ni onaj tko nema svoju vlastitu grobnicu, neće dopustiti da ga ukopaju u tamo nekakvu SUBNOR-ovu partizansku grobnicu.
Ne praveći nikakvu razliku među žrtvama po bilo kojoj osnovi širokobriješko Povjerenstvo navedenu je ekshumaciju pripremilo, obavilo i dokumentiralo, kao i svaku drugu koju je dosad obavilo ili koju će u budućnosti obaviti. Povjerenstvo je posredno pronašlo i obitelji ekshumiranih žrtava, organiziralo i dogovorilo sve detalje i evo obavilo primopredaju tijela dvojice partizanskih vojnika poginulih na Širokom Brijegu. U isto vrijeme organizacija kojoj bi to trebao biti temeljni zadatak osim isprazne demagogije, nije bila u stanju ništa konkretno poduzeti ili napraviti. Sve ovo o čemu pišemo, o ignorantskom odnosu SUBNOR-a Dubrovnik, potvrdile su nam i poprilično razočarane obitelji prilikom preuzimanja posmrtnih ostataka svojih poginulih članova.

Nakon uspješno obavljene još jedne zadaće, predsjednik Povjerenstva za grobišta II. svjetskog rata i poraća Široki Brijeg Pero Kožul kazao je: „Zadovoljan sam, kako ne bih bio zadovoljan. Još dvije ratne žrtve, bez obzira što su pripadale vojci koja je počinila jezive zločine na Širokom Brijegu, odlaze kući gdje će, nadam se, njihove duše naći vječni smiraj. Bio bih nepošten kad ne bih naglasio indicije prema kojima se u slučaju ovih dvojice dubrovačkih partizana radilo o prisilno mobiliziranim zemljoradnicima, o priprostim ljudima, koji vjerojatno nikome nisu počinili nikakvo zlo. Zapravo, tako tvrde njihove obitelji i ja želim vjerovati da je to istina. I ovaj slučaj dvojice dubrovačkih partizana po tko zna koji put pokazuje i potvrđuje da širokobriješko Povjerenstvo za grobišta II. svjetskog rata ne pravi nikakve razlike među žrtvama, ma koje ili ma čije one bile. Nažalost ne mogu, a da se ne dotaknem SUBNOR-a Dubrovnik ili kako oni sebi samozaljubljeno tepaju Udruga antifašista Dubrovnik. Kakva su vremena došla, na sve strane lebde antifašisti: otvoriš paštetu, i iz nje iskaču antifašisti! Sudeći po ponašanju u ovome konkretnom slučaju, prije će biti da je to Udruga jada i čemera Dubrovnik. Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom, a što si učinio i kakva djela stoje iza tebe, to je najmanje bitno."

Široki Brijeg, 3. travnja 2016.

Velimir Mabić, član Povjerenstva za obilježavanje grobišta II. svjetskog rata i poraća