Ramski soko
Kliče sokol gore iz visine,
širi krila iznad Vran planine,
neumorno već odavno leti,
na Makljen bi želio da sleti.
Sa Makljena da pogleda Ramu,
tu čarobnu, lijepu panoramu,
da se divi jezeru na Šćitu
i poštenom ovom Ramskom svitu.
Kad je bio iznad Vranskih vrata,
tad poleti, da posjeti svetište Hrvata,
na tom mjestu pjesmu da otpjeva,
gdje poginu hrabra, Diva Grabovčeva.
Da joj pjesmom oda poštovanje,
za taj zločin, svijetu da na znanje,
branila je Diva poštenje i vjeru,
dušmaninu nehtje da ispuni želju.
Širi sokol opet svoja krila,
širi krila i visoko leti,
da konačno i u Prozor sleti,
da pozdravi sve njegove ljude,
što ga nema, oni se već čude.
Nije više sokole, Rama što je bila,
teška su vremena ljude raselila,
odlaze nam Ramci, na sve strane svijeta,
ostat će nam prazna, ova gruda sveta.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 05. veljače 2019.