Mlin star 100 godina sačuvan od zuba vremena

Pavin mlin je star 100 godina, a iako je odavno više poprimio funkciju turističke atrakcije, unutra se ipak nešto melje. Ispod teškog kamenog kola, pšenicu i kukuruz strpljivo pretvara u brašno.

Posao je to koji Pavo, kako sam kaže, radi iz čiste ljubavi jer vrijeme koje je potrebno da se na taj način samelje košara kukuruza nije ekonomski isplativo. Fino mljeveno brašno, od kojeg se stoljećima pripremala "pura" na kojoj su odrasle generacije Ramljaka, danas se rijetko kome može prodati.

Rijetki klijenti

"Za moj mlin se nadaleko pročulo, pa je jedan od mojih stalnih, iako rijetkih, klijenata, fratar s Kupresa, koji mi svako malo donosi heljdu da mu meljem", govori Pavo prisjećajući se danonoćnog rada u mlinu dok još nije došla struja u svako selo, te donijela iz svijeta nekakve male strujne mlinove i ramske vodenice počele su se gasiti. Mlinovi su nekada davno svojim vlasnicima donosili popriličnu korist. U godinama između dva svjetska rata, kada se teško živjelo i kada je brašno značilo život, mlinari su imali više brašna od drugog svijeta. U njihovim kućama se nije gladovalo, jer je uvijek bilo kruha. Međutim, vremena su se promijenila, i dok bi se prije na konju donijelo i više od 100 kilograma da se samelje, danas, iako svi imaju automobile, doveze se tek oko 20 kilograma, a Pavo samljeveno naplaćuje na način kako mu tko plati.

"Nekad je na rijeci Rami, kao i na rijekama i potocima u Gornjoj i Srednjoj Rami, bilo mnogo mlinova u vlasništvu pojedinih obitelji. Mlinovi su jednostavno građeni od kamena ili su zidovi prostorije bili od brvana. Ispred mlinova bio je sanduk u koji bi padalo samljeveno brašno koje bi se kupilo u mješine ili arare i nosilo kući. I žito i brašno se nosilo u ‘mišini', mijehu od jareće kože", pojasnio je Pavo kako se to nekada radilo dok su na životu još uvijek bile zadružne manufakture koje su, do ne tako davnih vremena, hranile cijeli kraj.

Pavin mlin, iako star skoro stoljeće, još uvijek je u dobrom stanju. S vremena na vrijeme potrebno je učiniti poneki popravak kako bi se sačuvao od zuba vremena, jer, kako Pavo kaže, kakvo je selo koje nema mlina?

 

Obiteljska tradicija

Iako ima stalan posao, nastavit će obiteljsku tradiciju, pa kaže da će, dok je živ, ovaj mlin biti u funkciji.

"Ovdje je mlio moj pradjed, djed i otac. Još kao dijete sam dolazio u mlin. Sjećam se kako se mljelo žito i jela pogača koja je pečena na mlinskom ognjištu. Od kukuruznog se brašna pekla slatka kukuruza, a o Božiću pripravljala neizbježna cicvara", prisjeća se Pavo starih dobrih vremena koji daje sve od sebe da svoj stari mlin sačuva od vremena i zaborava.

 

Mirela Tučić/rama-prozor.info