Vjekoslav Tomić-Čamberov ravnatelj za prljave poslove
Objavom natječaja za ravnatelje škola, određeni su i uvjeti natječaja. Jedan od uvjeta je bio potvrda da se ne vodi nikakav postupak protiv kandidata. Kako ministru podobni to nisu mogli dobiti, Čamber je svojevoljno faksirao dopis svim školama u kojem je promijenio navedeno, na način da treba dostaviti potvrdu da nema pravomoćne presude protiv kandidata. Dakle, može biti suđen za ubojstvo, pedofiliju, oružanu pljačku, ali ako nije pravomoćna presuda, bez problema može raditi s djecom. Štoviše, biti ravnatelj.
Prije zakonskoga roka, prije isteka školske godine, maknut je ravnatelj Penava i zasjeo je Tomić. Tada je raspisan natječaj za nove djelatnike škole.
Prema zakonu, netko može biti zaposlen po odluci Školskog odbora, a ravnatelj škole koji nije član odbora i koji ne donosi odluke, može samo nekoga preporučiti.
Vladavinom Tomića, to je izmijenjeno. U kolovozu 2009. godine, upravo Tomić nikoga nije preporučio, on je odlučio tko će biti primljen i pod kojim uvjetima, i to za veliku većinu tadašnjih prijavljenih kandidata.
Tomić je govorio kako neki moraju biti primljeni jer je to po nalogu Čambera, mada imaju nedovoljne ili nikakve uvjete za zaposlenje.
Nije htio primiti neophodnog logopeda, na prijedlog članova Školskog odbora i pomoći mu pri smještaju jer nije iz Posušja, a isplaćivali su se putni troškovi nastavnicima koji su prijavljeni su izvan Posušja, a u Posušju bili podstanari.Naravno onima politički podobnim.
Primio je fizioterapeuta na mjesto defektologa-učitelja djece s teškoćama u razvoju bez ikakvog uvjeta, jer je i to naredio Čamber. Članovi Školskog odbora nisu bili upoznati s kvalifikacijama fizioterapeuta, a Tomić je smatrao da ni ne trebaju znati. I još je primljen na neodređeno, dakle za stalno. Dovijeka.
Najveće malverzacije učinjene su kod primanja učiteljica razredne nastave. Neke se primaju za stalno, neke na dva, šest mjeseci ili na jednu školsku godinu. Ali i za to postoje uvjeti, stručni ispit, praksa, seminari i tako dalje.
Svoju kćer je bez potrebnih kvalifikacija primio na godinu, a neke sa svim potrebnim kvalifikacijama na svega dva mjeseca. Još ju je stavio u područnu školu vjerojatno misleći da nitko neće primijetiti da ona radi, a možda i da je ne bi pojeli u centralnoj školi.
Ove školske godine, svoju kćer je primio za stalno i nastala je opća pobuna. Odvažniji su se usudili potegnuti to pitanje i sve prijaviti nadležnim institucijama.
Županijski prosvjetni inspektor utvrdio je kako Tomićeva kćer nije zaposlena po zakonu i morala je dobiti otkaz. Tomić je zapisnik potpisao, vjerojatno sa suzama u očima jer Čamber nije više tiranizirao prosvjetu pa nema tko spasiti njegovu malu. Međutim, Tomić nije htio postupiti po odredbi pa je i sam svrgnut s trona.
Svoju vladavinu, kratku po vremenu, a predugu po učinjenom, Tomić je obilježio galamom po školi, na djecu i na djelatnike, nastavnike, učitelje, čistačice, na sve.
Svakom problemu pristupio je deranjem.
Što god trebali nastavnici i učitelji, a njegova je obveza, dočekao je galamom. Koliko god je htio biti ravnatelj, nije tome mentalno dorastao. Ne može sve Čamber riješiti, ne može se sve zataškati pa je Tomić pucao po šavovima.
Početak ove školske godine za niže razrede osmogodišnje škole, obilježio je nadobudni Čamber svojim devetogodišnjim školovanjem. Odredio je da će i ta djeca nastaviti po devetogodišnjem programu. Dakle, upisani po osmogodišnjem programu, nastavljaju po devetogodišnjem.
Voditelji stručnih aktiva rekli su da će po toj logici djeca ponavljati gradivo prethodnog razreda i da to nema smisla. Tomić je na to rekao neka ponavljaju, k'o da vam išta znaju. Tako zbori jedan ravnatelj koji se u eteru kune u dobrobit djece!!!
Ravnatelj, koji je za 500 posuške djece zaključao sportsku dvoranu i tom prigodom izjavio "Bez novca nema ni treninga".
Tomić je zataškavao prigovore roditelja na rad učitelja, prijetio je roditeljima. Svatko tko bi nešto kazao što se kosi s njegovim kvaziuvjerenjima, dobio je jezikovu juhu. Čak je i prijetio slanjem policije.
Štitio je nestručan kadar, kakav je i sam, u svakom smislu.
Toliko je htio biti ravnatelj, umislio je kako će sve biti super kad on dođe, svi će trpit i šutit. A Čamber je tu za svaki slučaj. Sada, Čamber je otišao na federalnu razinu a Tomić je ostao nigdje. Hoće li se Čamber sjetiti svoga ,,ravnatelja za prljave poslove" i povući ga za sobom ili će Vjekoslav Tomić ostati u glibu u koji se sam uvalio?
Kako opravdati više od 1 200 000 KM koje su za vladavine Vjekoslava i Vjekoslava navodno uložene u rekonstrukciju škole?
Netko će na to morati dati odgovore.