FOTO  Posušje: Održana promocija knjige Pogled u nedogled autorice Miljenke Koštro

.O knjizi su pored autorice govorili recezenti: akademik prof. Vinko Grubišić i prof. Božena Pandža. Uz dvoje već spomenutih, recenziju o ovoj knjizi pisala je i prof. Blanka Kraljević. Priče je interpretirao prof. Jozo Kolobarić, a promocija je obogaćena recitacijom Zvonimira Pandže i glazbenom izvedbom Anđele Širić.
Čitalačka publika je pokazala veliko zanimanje za ovu zbirku kratkih priča većinom objavljenih u časopisu „Cvitak". Knjiga je podjeljena u pet tematskih odjeljaka i obogaćena brojnim zanimljivim ilustracijama koje je uz autoricu radila gimnazijalka Josipa Knezović. Knjiga je objavljena u nakladništvu DHKHB. Urednik knjige je književnik i novinar Mladen Vuković.

Evo što su o knjizi rekli predstavljači:
Lakoća jezika kojim se autorica obraća djeci budi u njoj novu Brlić-Mažuranić, a razigranost priča i smisao za dječji jezik približava je Paljetku i mnogim imenima koji su dali doprinos dječjoj književnosti. Na sasvim jednostavan način Koštro se poigrava mjesecima kroz godinu kako bi što lakše uspjela doprijeti do mladih umova, novih generacija u kojima ona vidi smisao svoga stvaranja odgajajući ih na određen način i ukazujući na ono što je moralno ispravno a što ne.
Priče su protkane metaforičnošću jezika te su simbioza između proznog i poetskoga, spoj smrtnog i besmrtnog, prirode koja svakodnevno umire i svakodnevno se rađa. Kod autorice sve počinje rađanjem, vjerom i nadom, pa tako i priče počinju proljećem simbolom rađanja prirode i šećući kroz godišnja doba lagano se vraćaju na taj isti novi početak.
Priče su, može se reći, nastavak Viktora primjeren mlađoj publici koja će u stilski lakšem i prilagođenijem izričaju pronaći nove ideje, kopati po mašti, snivajući o Cipelicama radoznalicama ili pak zamišljati igru s Mišićem Vitom. I nije nikakvo čudo što se autorica odlučila za ime Vito, kad sama riječ vita znači život, kao i ime Viktor čime želi reći da u njezinom svijetu nema gubitnika, svi su pobjednici na određen način, a život je taj koji uvijek pobjeđuje.
S velikim povjerenjem i sigurnošću može se povrditi da je ime Miljenka Koštro ime za koje će se sigurno čuti van granica i koje će imati odjeka među svim generacijama čitatelja. Ime majke koja je prvenstveno kao i Brlićka pisala za svoju djecu, slučajnim odabirom stavila dio duše na papir, te obogatila književnost i za djecu i za odrasle.
Božena Pandža, prof.

Nakon triju zbirka poezije Miljenke Koštro (Cvjetnjak na kamenjaru, 2003., Miris vječne mladost, 2004. te Čarolije svitanja, 2008), zatim romana Biti Viktor (2016), koji je po mnogočemu jedinstven u novijoj hrvatskoj prozi, pred nama je Koštrin - Pogled u nedogled, zbirka od 61 kraći tekst, od kojih bismo neke mogli smatrati književnim vinjetama, a neke pjesmama u prozi. Koštrini prozni zapisi obuhvaćaju sva četiri godišnja doba, a već se u Uvodnoj priči (pod naslovom „Pogled na budućnost") iz razgovora prvašića Karla s bakom gleda na budućnost, gleda u neizvjesnost i nedogled kroz posuđene nove bakine naočale, što nam ukazuje da se budućnost donekle sagledava kao ono što je stvoreno tradicijom, radom, zalaganjem , ljudskim vrijednostima. No literatura se obdržava ne samo opisom nego i konfliktom pa pozitivne osobine najlakše i najčešće dolaze do izražaja kad su u kušnji, tj. kad su stavljene nasuprot negativnih rušilačkih snaga.
Ovi tekstovi koji se mogu izvrsno uklopiti u školski program, imaju često ekološke poruke: osječenim stablom, koje je oborila motorna pila, narušen je čitav jedan ekološki sklad. Ili: tako rekući jednokratnom uporabom oraha, odnosno orahova stabla, koje je davalo i plodove i ugodan hlad za odmor, ali koje je posječeno kako bi se mogli obrati njegovi plodovi, iza sebe ostavlja samo panj, pustoš.
Opomene o očuvanju zdravih međusobnih dječjih, a samim tim i onih najtemeljnijih općeljudskih odnosa te očuvanje prirode kao zaštita ljudskog opstanka i postojanja nikako ne djeluju nametljivo, jer riječ je o tekstovima i ugođajima koje u sebi sadrže, ispričanim živim, svakodnevnim razgovornim jezikom. Obraćajući se djeci, njihovim jezikom, autorica se zapravo obraća svima, znajući da tako polazi iz samih temelja.
Prof. Vinko Grubišić

Činjenica je da su ove tople ljudske vješto ispričane novele protkane Miljenkinim lirskim intermezzima, (Cvijete lijepi, cvijete žuti, diži glavu i manje se ljuti, pa ćeš i još ljepši biti, ljepotu ne možeš skriti) pune dobrote i s nostalgičnim mirisom neke bolje ljudskije prošlosti objavljivane u listu za sretno djetinjstvo, Cvitak. No, to ne znači nužno da one pripadaju samo dječjem svijetu i dječjoj književnosti. To, po mom mišljenju, nije isključivo i samo dječja književnost jer tko kaže da se pripovijedanje o strpljivosti, vjernosti, upornosti i zdrava znatiželja ne može odnositi i na nas odrasle i zrele ljude. Doduše, pokatkad ili dosta često zaboravimo zrnca dobrote od kojih smo bili satkani kao djeca jer nesmiljeno vrijeme u kojem živimo od nas traži ponašanje po nekim novim pravilima. Upravo nas na tu našu nekadašnju bezazlenost podsjećaju ove novele. Nakon objavljenoga petog naslova s pravom možemo ustvrditi da je ovom posljednjom knjigom Miljenka Koštro potvrdila svoju književnu svestranost.
Blanka Kraljević, prof.(iz recenzije)

Autorica se svima zahvalila i nešto rekla o knjizi:
Već je dosta rečeno od strane predstavljača, ali evo nešto kratko ću i ja.
Zašto Pogled u nedogled? Pa i sam naslov je simboličan, a i poetičan. Na početku ispjevam pjesmu U sutra vjerovati, pogled naslanjam na Naslon vremena, onda putujem kroz godišnja doba da bi na kraju ispjevala pjesmu Vrijeme skakuće. Pišući djeci i o djeci, obraćam se svima, a gledajući u djecu gledam u budućnost, u nedogled. Bez mladosti nema ni budućnosti.
Vidljivo je da volim rime pa sam ih provukla kroz naslov knjige i kroz neke priče. Iz više razloga ja ovu knjigu ne bih nazvala knjigom za djecu jer svaka priča, iako razigrana, nosi dublju poruku i potrebno je zagrepsti malo ispod površine kako bi se došlo do biti napisanog. Mnogi misle kako je lako pisati za djecu. Ja pišem i za djecu i odrasle i vjerujte mi da mi je uvijek teže i odgovornije pisati za djecu, ali istovremeno i zadovoljstvo.
Ove priče su nastajale posljednjih desetak godina , kako sam već 8 g stalna suradnica lista Cvitka, većina ih je objavljena u njemu. Nadam se da će čitatelji čitajući ove priče svatko za sebe pronaći zrnce zadovoljstva.
Poslije promocije u predvorju kinodvorane posjetitelji su mogli pogledat izložbu slika posuškog slikara Branka Širića.