„Nisam mrtav, živa mi je duša” : In Memoriam Darko Ćurdo (1944. – 2003.)
Darko je rođen u Gorici, 12. studenoga 1944. godine. Osnovnu školu polazio je u Posušju, a školu za primijenjenu umjetnost u Splitu i Zagrebu. Godine 1971. diplomirao je na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu. Od 1986. godine, do svoje prerane smrti 08.07.2003., bio je stalnim članom Drame HNK u Zagrebu. Prije toga, bio je angažiran u splitskom i varaždinskom HNK, u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića te je nastupao u mnogim drugim profesionalnim kazalištima i neformalnim grupama. U dugogodišnjoj glumačkoj karijeri ostvario je više od 130 uloga. Za ulogu u monodrami Luđakovi zapisi dobio je nagradu na Festivalu glumca u Vinkovcima 1998. Posljednju veliku ulogu ostvario je u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu u predstavi Stvaratelj kazališta Thomasa Bernharda. Igrao je i nekoliko uloga za film i televiziju: Kapelski kresovi, Putovanje u Vučjak, Olovna pričest, i dr.
Dugogodišnju posvećenost stihovima i prozi Tina Ujevića utjelovio je u autorskim projektima Nespravan za problem i Tinu za stotu, s kojima je gostovao diljem Hrvatske, kao i u nekoliko zemalja Europe i u SAD-u. Za stoti rođendan A.B. Šimića režirao je lirsku dramu Preobraženja, koja je izvedena u tunelu Grič u Zagrebu, a za televiziju ju je adaptirao hrvatski redatelj Eduard Galić.
Bio je jedan od inicijatora Kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu te je dobio titulu počasnog mještanina Zagvozda.
Darko Ćurdo je bio i vrstan grafičar, te je svoje grafičke cikluse izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu kroz niz samostalnih i skupnih izložbi.
Darko nikada nije zaboravio svoje Posušje, koje je redovito posjećivao, uživajući u društvu prijatelja i rodbine; u Posušje je dolazio svakoga ljeta, tu je dočekao većinu Novih godina, promicao kulturu i doslovno živio umjetnost. Prijateljstvo, ljudskost i poštenje bile su njegove najistaknutije vrline i zato ne dozvolimo zaboravu da izbriše sjećanje na ovog istinskog umjetnika i plemenitog čovjeka velikog srca i čiste duše.
SB&PAUK