OMILJENI VETERINAR IZ KONJICA 'Napuštenih pasa neka se plaše samo oni koji su ih maltretirali, jer oni jako dobro pamte'

Problem napuštenih pasa ozbiljno je pitanje u Bosni i Hercegovini.

Procjenjuje se da desetine tisuća pasa luta ulicama, od kojih mnogi žive u izrazito lošim uvjetima. U Konjicu je od početka godine primijećen porast broja napuštenih pasa, a veterinar Hamdija Omerović, vlasnik Veterinarske stanice u Konjicu, za Radio Konjic govorio je o naporima sterilizacije i kastracije te izražava nadu da će ove godine broj obrađenih pasa biti veći.

"Na ulicama je primjetno povećano prisustvo napuštenih pasa, posebno nakon Nove godine. Prošle godine smo imali ugovor s Gradom Konjicom za kastraciju i sterilizaciju napuštenih pasa. Prioritet nam je bio grad, ali i okolna područja, jer se psi pojavljuju svuda. U 2024. godini uspjeli smo sterilizirati i kastrirati samo 50 pasa, što je premalo. Ove godine tražili smo povećanje tog broja, jer samo na Boračkom jezeru, kao turističkoj destinaciji, trenutno luta najmanje toliko pasa. Ljudi nam često prijavljuju i žale se na situaciju. Međutim, nismo u mogućnosti riješiti ovaj problem u potpunosti, jer moramo postupati u skladu sa zakonom. Trenutno nemamo ugovor za 2025. godinu i čekamo poziv od Grada kako bismo mogli započeti program sterilizacije i kastracije, s nadom da ćemo krenuti u ožujku. Ako bismo uspjeli sterilizirati dovoljno ženki, kroz deset godina bismo mogli značajno smanjiti broj napuštenih pasa", kazao je Omerović.

Konjic nema azil za pse, ali postoji volonterska inicijativa

Na pitanje postoji li u Konjicu azil za napuštene pse, Omerović ističe da postoji udruga za zaštitu životinja, ali ne i službeni azil.

"Važno je napomenuti da udruga nije isto što i azil za životinje. Članovi te udruge, vlastitim sredstvima i dobrovoljnim radom, izgradili su smještaj za pse i pokušavaju im pružiti pomoć koliko mogu. Njihova sredstva i prostor su ograničeni, ali ulažu vlastiti novac u izgradnju kućica za pse, koje koštaju 300-400 KM. To je sudski registrirana udruga, ali nema kapacitete za rješavanje problema na razini cijelog grada."

Jesu li napušteni psi opasni?

Omerović napominje da napušteni psi nisu agresivni, osim ako su prethodno bili zlostavljani.

"Psi su svjesni da nemaju vlasnika, a najsretniji bi bili da ga imaju. Ponekad mogu zamijeniti neku osobu za svog bivšeg vlasnika, zbog čega ih prate i dolaze im blizu. No, to nije znak agresije – ne žele nikome nauditi. Međutim, psi jako dobro pamte loše iskustvo. Oni koji su ih maltretirali trebali bi biti oprezni. Često znaju prepoznati osobu koja je bacila kamen ili udarila drugog psa iz njihovog čopora. Psi imaju iznimno razvijen njuh i pamte takve ljude, pa mogu reagirati u nekom trenutku. Obično su u potencijalnoj opasnosti oni koji ne vole životinje ili su ih nekada zlostavljali."

Što se tiče djece, psi im najčešće prilaze iz ljubavi i zaštitničkog instinkta, ali djeca ponekad nesvjesno povuku potez koji ih može isprovocirati.

"Trčanje psi ponekad shvate kao igru, ali nikada ne idu s namjerom da ugrizu."

Kako postupati s napuštenim psima?

Omerović savjetuje smiren i blag pristup prema napuštenim psima:

"Najvažnije je ne pokazivati strah. Treba im se obraćati smireno i prijateljski, ne mahati rukama i nogama, niti posezati za kamenom ili drvetom. Psi to osjete i mogu reagirati u obrani. Oni nisu napadači, reagiraju samo kada se osjećaju ugroženo."

U slučaju ugriza, odmah treba potražiti medicinsku pomoć i prijaviti incident.

"Nemamo nikakve informacije o zdravstvenom stanju tih pasa – ne znamo jesu li cijepljeni, liječeni od parazita ili imaju li bjesnoću. To je ozbiljan problem."

Opasnost od bjesnoće

Omerović upozorava da je bjesnoća smrtonosna virusna bolest koja se prenosi ugrizom i ima inkubaciju od 7 do 21 dan prije nego što virus dospije do mozga.

"Psi moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće jednom godišnje. Budući da ne znamo jesu li napušteni psi cijepljeni, ugriz može predstavljati ozbiljnu opasnost."

Problem napuštenih pasa u Konjicu, kao i u ostatku BiH, zahtijeva sustavno rješenje – od financiranja sterilizacije i kastracije do izgradnje azila i uvođenja strožih sankcija za napuštanje životinja. Iako volonteri ulažu veliki trud, bez institucionalne podrške problem će se nastaviti pogoršavati.