FOTO  Na području Općine Neum dvije stogodišnjakinje proslavile rođendan

Naime,  baka Janja Krmek iz Vranjeva sela i Kata Sentić iz Gradca proslavile su svoj 100-ti rođendan.

Tim povodom, uz mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i susjede, vesele i simpatične stogodišnjakinje posjetio je i načelnik Općine Neum dr. Živko Matuško koji je uz prigodne poklone, i uz zdravicu poželio najstarijim žiteljkama neumske općine,  puno zdravlja, sreće, i naravno još puno rođendana.

Baka Janja

Janja Krmek iz Vranjeva sela, od pok. Nikole i Božice, rođena je 28. studenog 1914. na Drijenu. Odrasla u velikoj obitelji sa sedmero djece, navikla je na mukotrpan rad na škrtoj hercegovačkoj zemlji, koji ju je pratio cijeloga života. Nije se nikad udavala, al je cijeli život okružena sa djecom i mnogobrojnim članovima obitelji.

Odgajala je petero bratove djece, koju naziva svojima, te kaže : „Brala sam pelin, pa prodavala, brala lovor, pa prodavala, brala drva, čuvala ovce,  ranila kokoši i prodavala jaja, sve kako bi njih petero školala i obukla. I nikad mi nijesu bili ni gladni ni goli ni bosi, fala dragom Bogu."

Svatko tko poznaje Janju reći će vam samo riječi hvale, jer iako je život nije mazio ona je bila i ostala vrijedna,marljiva i uvijek spremna za pomoći.

„Bila su to teška vremena i težak život, ali nam je znalo biti i fino. Na dvoru bi se sastali i balali linđu i družili se."- navodi Janja.

Iako sada ima izobilje svega, o skromnosti i jednostavnosti ove žene govori činjenica da joj je najdraže jelo izdrobiti kruha u bijelu kavu.

Iako slabog sluha, i trenutno loše pokretljivosti, do unazad godinu dana baka Janja je kopala u vrtu i nosila drva. Nakon nesretnog pada slomila je kuk i u svojoj 99-ovoj god. bila na operaciji, te  uz medicinska pomagala pomalo stala na svoje noge.

Unatoč tim  poteškoćama, baka Janja je i dalje puna života. Sada je osim petero bratove djece, dočekala i djecu njihove djece, te ta simpatična starica, za svoje najmlađe praunuče kaže :"Neka on još malo ojača, za par godina, pa ću ga ja onda čuvati."

Prepričavaju nam rado njezini najmiliji i simpatičnu izjavu bake Janje, kada je svojoj susjedi Mari , rekla :"Šta ću ja moja Mare kad mi ti umreš", a priča ne bi bila zanimljiva da baka Mara nije „samo" dvadesetak godina mlađa od Janje.

Na pitanje ima li koji savjet za dugovječnost, baka Janja nam govori : „Treba se Bogu moliti.Bog sve vidi, od Boga se ništa ne može sakriti. Nijesam nikad nikome ništa ukrala, i nijesam nikad o drugome ružno govorila."

Baka Kata

Kata Sentić iz Gradca, od pok. Jakova i Anice, rođena je na sv. Katu 25.studenog, davne 1914. Odrastajući u obitelji sa šestero djece, već je jako mlada počela raditi. Prvo je radila u Duhanskoj stanici Čapljina, te potom odlazi u Dubrovnik gdje se zaposlila u hotelu Imperial, gdje je i zaradila mirovinu  1977.-e godine.

Prije desetak godina Kata se vratila u svoje rodno selo, gdje živi sa svojom obitelji.

„Nikad mi nije bilo ljepše u životu, nego sad. Svi me maze i paze, i čuvaju me kao malo dijete. A mene ništa ne boli."- kaže nam Kata.

Ova iznimno vitalna i bistra stogodišnjakinja kaže da je nikad ništa u životu nije bolilo. Ona ne zna što znači kad zaboli glava ili stomak. Nikad nije bila u doktora, niti je popila tabletu, jedino je jednom u svojih sto godina bila u stomatologa.

Zanimljiva je i činjenica da Kata ne pije ni kavu, ni ti ikakvo drugo piće osim vode, te mnogi pripisuju da je upravo to razlog njezinog dobrog zdravlja. No njezina dugovječnost ima i genske predispozicije, jer je njezina majka živjela 103. godine, a njezin brat koji živi u Argentini nedavno je navršio  92-u godinu.

U smjehu nam prepričavaju članovi njezine obitelji, kako Kata ide spavati u 18.00h svaki dan, a ustaje se oko 07.00 h ujutro, te u šali kaže : „Jadna ti sam sine, ništa me ne boli. Kako sam legla, tako sam i ustala, ni okrenula se nisam."

Mnogobrojna rodbina koja se okupila na proslavu njezinog rođendana, ima samo riječi hvale za nju, te je opisuju kao skromnu ženu, marljivu,  punu energije i elana, i njavažnije od svega da Kata uvijek ima dobru riječ za svakoga.

„Bila sam živa. Uvijek puna života iako je život bio težak. Nigdje iza mene nije ostalo da sam nešto rekla ili loše učinila"- pripovjeda nam Kata, i nadodaje : „Bila sam vazda prva, a uvijek sam šutila. Znala sam šutiti, što je jako bitno."

Ovim divnim ženama, koje nam mogu biti  uzor možemo samo od srca poželjeti da im bude onako kako žele, da uživaju u zdravlju i ljubavi koju su i zaslužile noseći jedno cijelo stoljeće na svojim ramenima,  i da ove svoje veličanstvene godine podignu za još koju brojku.

Autor: S. Maslać