Velika izložba u spomen na fotografskoga velikana Ćirila Ćiru Raiča

...biti predstavljena poštanska marka Bosanskohercegovački nobelovci. Marka, dakako, donosi likove Ive Andrića i Vladimira Preloga, dobitnika Nobelove nagrade za književnost odnosno za kemiju, a izdana je u povodu otvorenja Parka nobelovaca u Mostaru, na križanju ulica kralja Zvonimira i kralja Tvrtka, s kojim su Dani 2012. i otpočeli.

U četvrtak će, pak, u suorganizaciji Aluminija, Matice hrvatske i Gradskoga poglavarstva Mostara, u Galeriji Aluminij biti otvorena velika izložba pomno odabranih uradaka pokojnoga mostarskog fotografskog velikana Ćirila Ćire Raiča. Izložba nosi naziv Ćirini dokumenti, program otvorenja počinje u 20 sati, a događaj će glazbeno oplemeniti muška i ženska klapa HGPD-a Hrvoje Mostar.

- Izložbu čine odabrani svjetlopisi iz više od pola stoljeća dugog opusa autora, podijeljeni na tematske cjeline, s motivima arheološke, spomeničke i arhitektonske baštine, ruralnih i prirodnih krajolika i portreta ljudi. Provevši čitav radni vijek kao fotodokumentarist u službi zaštite kulturne i prirodne baštine, Raič je svojim fotoaparatom uhvatio duh vremena i prostora, prožetog jedno s drugim. Na njegovim slikama oživljava prošlost, povijest dobiva lice, neživi objekti svjedoče vremenu i običajima, bogatstvu i siromaštvu, slavi i bijedi suvremenika - zapisala je u prigodno tiskanomu katalogu mr.sc. Ivanka Miličević-Capek, dok se Radoslav Dodig prisjetio kako se, u prijateljevanju s pokojnim Ćirom, znao naći u svjetlopisnomu moru kojim su šuštale slike mostova, mlinova, gomila, biliga, cesta kamenitih, junaka brkatih, legionara rimskih, Konjica u podne, Rame uvečer, Neretve na odlasku...

- Tako je 1998. nastala najslikovitija i najčvršća knjiga o Hercegovini, Ćiril Ćiro Raič i Hercegovina. Pitao sam se ponekad što to Raič traži i bilježi svojim objektivom. Rekao bih, sve svjedoke vremena, od kamena do metala, od zelena polja do pjenušava slapa, od porušena zida do ovaca u sutonu povratka, od svirača na diplama do meštra od karnevala. A najvećma je tražio svjetlo. Ono je moralo biti vidljivo, prepoznatljivo, uhvatljivo, jače od tamne komore - piše Dodig.