U Salonu 2 Galerije Aluminij otvoren osebujan postav akademskoga slikara Saše Šantića

...u nazočnosti brojnih ljubitelja likovne umjetnosti. Pitak program, izveden u obliku opuštenoga razgovora triju sudionika otvorenja (slikara Šantića, povjesničarke umjetnosti Helene Vidić i rukovoditelja Galerije Aluminij Darka Juke) upotpunjen autorovom dobrodušnošću i njegovim profesorskim šarmom, plijenio je pozornost okupljenih, a na posebno je dobru reakciju naišao poziv posjetiteljima na svojevrsnu intervenciju u smislu dodirivanja i mijenjanja izgleda samoga postava.

- Svaka slika predstavlja satelitski snimak nekoga predjela Zemlje, vidno izmijenjena odnosno unakažena ljudskom rukom. Okrugle je slike moguće vrtjeti oko njihove osi, a posjetitelji su pozvani dodirnuti i zavrtjeti ih, dok s plastičnoga panoa, kojim prikazujem Amazonsku prašumu, mogu skinuti malene naljepnice, zalijepiti ih na potpisani papir, i tako dobiti osobnu digitalnu grafiku s prikazom radijalne plantaže, pri čemu prašumu virtualno vraćaju u prvotno stanje - kazao je Šantić, poručujući kako time odašilje poruku o tomu kako pojedinac ipak ima mogućnost dati obola u spašavanju okoliša.

- Izložba se odnosi se na jednu perverznu želju, na naš apetit za uništenjem i na našu očaranost raznim vrstama uništenja. Mi uživamo vidjeti lijepu ruševinu, volimo oblik atomske bombe, tako da su i ove devastacije u tomu rangu, iz daljine su primamljive, prekrasne, a kada im se primaknemo shvatimo razinu uništenja, i zato Ljepota uništenja - dometnuo je autor, pojašnjavajući kako je, uglavnom, zadržao lokalne tonove boja, uza malena pojačanja kontrasta, dok je kod nekih osjetno pojačao kontraste, u duhu infracrvene fotografije, kako bi izgledali uznemirujuće i upozoravali na opasnost.

Stvarajući slike iz ovoga ciklusa, Šantić je, kako i sam svjedoči, po prvi puta pronašao način iskoristiti svoj realistični ilustratorski pristup, a opet stvarati apstraktna i ekspresivna djela. Uratke je, osim konkretnim nazivima, imenovao i brojkama koje označavaju koordinate tematiziranih mjesta. Nastajali su tijekom posljednje dvije godine, a uglavnom je riječ o akrilu na dasci kružnoga formata. Izložba je popraćena i digitalnim prikazom fotografija na kojima su vidljive razne čovjekom prouzročene katastrofe, a gostima je podijeljen i izmišljeni časopis, također nazvan Ljepota uništenja, otisnut na recikliranomu papiru.

- Umjetnika su na stvaranje ponukali svijest o globalnomu uništavanju prirode te nesvijest prosječnoga čovjeka koji, nažalost, ne pokazuje potrebnu volju i snagu suočiti se s tim ključnim problemom. Fascinacija snimkama, napravljenima iz zraka, koje ukazuju na uništavanje zemaljske kugle, ogleda se u šarenilu dopadljivih kadrova koji, premda predstavljaju rane planete, izgledaju razigrano i neopterećeno bolnim značenjem. Tim prostorima kao da je svrhom samo animirati gledatelje, jer je bolna istina kako su mnogi prizori uništavanja i mijenjanja izvorne slike prirode zapravo privlačni i dopadljivi, a okrutnost njihove naravi ne izaziva gnušanje, nego pljesak publike. Iz potrebe naglašavanja naše bizarne osobine divljenja nečemu što je iskonski destruktivno te iz svijesti o simbiotskomu odnosu čovjeka i prirode, nastao je ovaj apelirajući opus koji zasigurno nikoga ne će ostaviti ravnodušnim - zapisale su u stručnomu osvrtu povjesničarke umjetnosti Helena Vidić i Danijela Ucović.

Inače, Saša je Šantić slikarstvo diplomirao 2002. godine, u klasi prof. Ante Kajinića, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Od 2005. radi kao profesor likovne umjetnosti u Gimnaziji Mostar, a od 2006. godine i na Koledžu ujedinjenoga svijeta u Mostaru, gdje je 2009. postao i upraviteljem Odjela za umjetnost. Izlagao je dosad na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i u BiH.

Izložba ostaje otvorenom i dostupnom za besplatno razgledanje do 5. lipnja, svakim djelatnim danom, u razdoblju od 7 do 20, te subotom od 9 do 14 sati.