U prepunoj Galeriji Aluminij predstavljen Medaljon, prvi roman o hercegovačkim Škriparima

U prepunomu izložbenom prostoru galerijskoga Salona 2 predstavljen je prozni prvijenac Anite Martinac, knjiga imena Medaljon, ujedno i prvi roman koji obrađuje temu hercegovačkih Križara odnosno Škripara.

Širok kulturološki, dobni, čak i ideološki dijapazon vidno zainteresiranoga mnoštva razvidnim je svjedokom uspješnosti djela koje je ovu divnu književnu večer pretvorilo u ozračje prisnosti književnoga općinstva s autoricom i njezinim djelom. Svjedokom je, povrh svega, činjenice kako je konačno dozrjelo vrijeme pozabaviti se tom osjetljivom temom iz mračnoga doba Drugoga svjetskog rata i poraća koje je, na posebno svirep način, pokosilo hercegovačko podneblje i gotovo sve obitelji unutar njegova krša. Anita se prva hrabro drznula i - uspjela.

Roman Medaljon zajednički su, osim same autorice, promovirali i književnici fra Ante Marić i Dragan Marijanović, potonji kao ocjenjivač i urednik djela, te rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, dok je večer, prebirući žice gitare, glazbeno oplemenio Perica Grujić.

Fra Ante je podcrtao bitnost povijesne note toga romansiranog romana, s poštovanjem naglasivši višegodišnja Anitina nastojanja prikupiti što više povijesne građe i razgovarati sa što više tako rijetkih svjedoka tematiziranoga vremena, iz razdoblja od 1943. do 1952. godine. Priču u kojoj se pojavljuju i ustaše i partizani i četnici i jataci i udbaši ocijenio je kao roman s ključem čitatelju za to dugo prešućivano doba. Juka je, pak, istaknuo znamen samoga imena djela, medaljona koji uvijek ima dvije strane, upravo kao i priča o Škriparima, njihovu postanku, bremenu i, u konačnici, mitologiji koja ih je nadrasla, sve dosad bez ideološki rasterećeno i činjenično obrađenih svjedočanstava.

Urednik Marijanović okarakterizirao je Medaljon kao sedamdeset godina čekanu i napokon dočekanu dokumentarno-romansiranu priču o događajima koji kao da su se zbili na nekomu drugom planetu, a dogodili su se u zapadnoj Hercegovini koja je, isto toliko godina, tretirana kao nepoželjna kriška ove zemlje, potom izvađena i naprasno bačena u svemir zaborava.

- Riječ je o autoričinoj svojevrsnoj književnoj obdukciji, vezanoj za događaje iz razdoblja između Drugoga svjetskog rata i njegova šestogodišnjega produljenja u škripama i pojatama po pustarama zapadne Hercegovine, kada su se brojni pripadnici hrvatskih postrojbi odmetnuli u brda, skrivajući se od progonitelja. Oslobođen ideoloških pridjeva, prvo je valjano i, vrlo napeto ispričano, svjedočenje o tomu vremenu. Inače, riječ je o tri usporedne priče i o tri lika kojima su se sudbine i putovi preplitali i koji su svi tragično završili. Posljednji među njima bio je Ante Marić s Goranaca, škripar koji je najdulje izdržao progone Ozne i Udbe, a ubijen je u mostarskomu Sjevernom logoru, u rano ljeto 1952. godine, sedam godina nakon rata - kazao je Marijanović.

Medaljon je objavljen u nakladi Matice hrvatske Čitluk, na gotovo 250 stranica tvrdo ukoričenoga izdanja. Autorica ističe kako joj je dovršenje ove knjige ostvarenjem velikoga sna o tomu da izvadi nešto iz te tragične prošlosti i ostavi na znanje mladim naraštajima.

- Pola smo stoljeća učeni drukčije, pola stoljeća je ta istina satirana i prikazivana drukčijom. Roman sam napisala kao da ga pišem za svoju djecu. Meni je ovu priču pričala moja baka Iva i usadila mi je tu ljubav i ja ju prenosim svojoj djeci. Pišući nisam pravila junaka, on je samo glavni lik. Antu Marića ima svako naše selo, svaka naša ulica ima svoju strašnu sudbinu o kojoj je moguće napisati roman - kazala je Martinac, posvećujući Medaljon svojim trima kćerkama Ivi, Ani i Evi.

Inače, autorica je rođena 1973. godine u Mostaru, u kojemu diplomira pravo i zasniva obitelj. Plodnom je pjesnikinjom, autoricom kratkih priča, dnevnika i izvješća, a dosad je objavila pet zbirki pjesama: Krvari Brig, Ljubim te pjesmama, U pogledu, U susret riječi i Druga riječ je ljubav.

aluminij.ba