U Mostarskoj biskupiji 6100 katolika manje

Na području dviju hercegovačkih biskupija, Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, broj Hrvata katolika je u stalnome opadanju od 2006. godine unatoč činjenici da je pozitivan prirodni prirast. Osnovni razlog za to je odlazak značajnog broja stanovnika u potrazi za boljim uvjetima življenja, ali i stalnim političkim pritiscima na najmalobrojniji narod u zemlji, s pravom agresijom političkog Sarajeva.

Dvostruki pad

Na temelju podataka kojima raspolaže Katolička crkva u BiH, tijekom 2006. godine, kada je zaustavljen uzlazni demografski trend i kada je na prostoru Mostarsko-duvanjske biskupije živjelo 194.298 katolika, na početku ove godine živjelo je skoro 3.500 Hrvata katolika manje. Istodobno za 1.595 veći je broj novorođenih u odnosu na umrle pa se može govoriti o tome da je i više od 5.000 ljudi napustilo ovo područje. U jednakom postotku to se odnosi na Mostar otkuda je odselio najveći broj Hrvata. Zanimljiv je podatak da se broj žitelja, prema podacima crkvenih popisa koji se prave nakon blagoslova obiteljskih kuća, u najvećem broju smanjio u odnosu na 2009. godinu kada je u Hrvatskoj donesen zakon kojim se sprječava mogućnost korištenja dvostrukog prebivališta, odnosno stanovanja. Velik broj Hrvata u BiH koristi tu mogućnost, no rigorozniji uvjeti su možebitno utjecali i na donošenje drukčije odluke. No, definitivno je uz ekonomske (ne)uvjete i neriješeno unutarnje rješenje te frustracije koje Hrvati kao kolektiv doživljavaju, razloga za takve promjene. Naime, Hrvatima se u Federaciji od većinske bošnjačke politike namjenjuje pozicija manjine. Čak i u gradovima gdje su većina kao što je slučaj s Mostarom, na snazi su diskriminirajuće odredbe Statuta na štetu ovoga naroda. I takav slučaj je jedino u Mostaru, ali ne, primjerice, u Sarajevu, Zenici, Tuzli...

Slijepo crijevo

Pri tome se pokušavaju opravdati sadašnje odredbe mostarskog Statuta prema kojima izborno područje Jugoistok, nastanjeno uglavnom Bošnjacima, sa 6.000 upisanih birača, u Gradsko vijeće bira jednak broj vijećnika kao i područje Jugozapad gdje je upisano četiri puta više, odnosno 25.000 birača?! Takvo je stanje neodrživo jer jasno krši jedno od temeljnih prava da svačiji glas vrijedi jednako. S druge strane, mostarski je Statut osigurao, što je opet jedinstveni slučaj u BiH, da u Gradskom vijeću Mostara ne može biti više od 14 vijećnika Hrvata ili Bošnjaka. I ova diskriminacija, kao i ataci na opstojnost na ovome području dovoljan su razlog za odlazak. Odluke oko neizgradnje autoceste, preusmjeravanje novca, pa i izgradnju zgrade Vlade FBiH, pokazatelj su odnosa Sarajeva prema Hercegovini.