Tužna priča iz Mostara: Zimski grad i prosjakinja

Nastojat ću Vam što kraće i vjerodostojnije dočarati svoje neugodno i tužno iskustvo, kaže naš čitatelj i nastavlja:

Krenuo sam s obitelji do zimskog grada i na ulazu smo vidjeli djevojčicu, starosti od 4 do 6 godina koja je samo sjedila na golom betonu, a već je i službeno nastupila zima što nam temperature ovih dana i pokazuju. Nije ništa pitala pokraj nje je bila čašica u slučaju da joj netko želi ostaviti dobrovoljni prilog.

Za od prilike pola sata smo opet naišli pokraj djeteta, oko nje je bio mladi par koji ju je neuspješno pokušavao utješiti. Nismo ništa pitali samo stali pokraj njih i za par sekunda smo shvatili da dijete ima jaku zubobolju.

Plakala je i dozivala majku koja naravno nije tu. Kad je podignula glavu bio je primjetan otek na licu od zuba. Pokušali smo je umiriti, ali dijete je i dalje samo plakalo i treslo ručicom od pod i dalje dozivajući majku. Otišao sam do ljekarne i uzeo paracetamol, a pošto se radi o djetetu dao sam joj po preporuci farmaceutkinje pola tablete. Naravno da tableta nije pomogla, a dijete nije htjelo ili smjelo poći s nama do stana da se ugrije.

Za to vrijeme pokraj nas je prošlo dosta ljudi, neki su samo prošli kao da se radi o uginulom mišu, neki su bar pogledali i usporili korak, dok su neki da bi sebi olakšali savjest prizivali zakon i pravnu državu. Dok sam tu stajao i sam sam se pitao kome se obratiti. Kome?

Jedino što nam je preostalo je da donesem deku i pokušati je "ušuškati" u nju da se malo zagrije. Mladi par je ostao pokraj, bezidejno i bespoćno gledati u dijete... Zašto Vam ovo pišem? Ne znam, ali što mi je drugo preostalo, kome se obratiti? Svi u ovome gradu okreću glavu od tih LJUDI, prvo trebamo shvatiti da su to ljudi. Jasno mi je da imamo puno bitnijih i većih problema od ovoga i da se vjerovatno nikome ne da baviti sporednim stvarima kao što je ovaj, ali smatram da se i po ovome pitanju trebaju poduzeti bar neki koraci...

HERCEGOVINA.info