Svijet bi bio ljepši kad bi žene bile na vodećim položajima

Smatram kako je Mostar prepun žena koje su svojim djelovanjem zaslužile biti kandidirane, kazala je Marija Jurčić, profesorica razredne nastave i jedna od kandidatkinja za izbor Mostarke s najboljim stilom, koji će se održati u četvrtak, 11. studenoga u prostorijama Narodnog pozorišta.

Odgovornost prosvjetara

Marija Jurčić rođena je 4. studenoga 1964. u Ljubuškom. Osnovnu školu završila je u Vitini, zatim Gimnaziju u Ljubuškom, nakon čega upisuje Medicinski fakultet. Na trećoj godini prekida studij, udaje se te se posvećuje obiteljskom životu. U Mostaru živi od 1986. godine i kaže kako ovaj grad doživljava kao svoj.
- Ovdje su se rodila moja djeca i dobro se osjećam u ovom gradu. Inače, volim Hercegovinu iznad svega i mislim da nigdje drugo ne bih mogla živjeti nego ovdje, kaže Marija. Jedno životno razdoblje je živjela i u Njemačkoj, a nakon povratka u rodni kraj radi kao prevoditelj njemačkoj jezika u ljubuškoj tvrtci Rofix. U međuvremenu završava Pedagoški studij, prvo višu školu, a zatim i doškolovanje, a trenutačno je studentica poslijediplomskog studija pedagogije na Univerzitetu Džemala Bijedića u Mostaru. Zadnjih jedanaest godina radi kao profesorica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića na Rudniku, a trenutačno je razrednica učenicima trećeg razreda. Također je i vanjski suradnik mostarskog Zavoda za školstvo te povremeno održava edukacijske seminare za prosvjetne djelatnike. Svoj posao, kaže, jako voli te je rad s djecom u potpunosti ispunjava.
- Jako volim rad s djecom i zaista uživam u radu s njima. Ukoliko im se posvetite na pravilan način, od njih možete primiti toliko ljubavi što je jedan neopisiv osjećaj. Djeca vam svojom iskrenošću i pažnjom zaista mogu uljepšati dan, kaže Marija, dodavši kako u svom radu s djecom nije imala negativnih iskustava, niti problematične djece. Za sebe kaže i da nije stroga učiteljica.
- Na ocjeni možda da, ali u odnosu s djecom mislim da nisam. Ako odnos s djecom gradite na povjerenju, ako ih niste prevarili ni u jednom aspektu, ako se držite dogovora, onda će vam oni uzvratiti jednakom mjerom. Djeci ocjene nisu najvažnije, svatko od njih ima svoje sposobnosti i uče onoliko koliko uče, ali oni vas kasnije u životu pamte po tome jeste li bili pravedni prema njima i jeste li ih uvažavali kao osobu, kaže Marija.
Mišljenja je da je posao prosvjetnog djelatnika danas jako zahtijevan i odgovoran, te da je u vremenu prezaposlenosti roditelja uloga učitelja još važnija nego što je bila ranije. Smatra da učitelji, pored roditelja, kroz razgovor s djecom i pravilno usmjeravanje, mogu puno utjecati na razvoj dječje svijesti.

Obitelj prije svega

Marija je u sretnom braku već 24 godine i majka je dvojice sinova, Matea i Marina. Mateo je magistar informatike, a mlađi Marin je student treće godine studija menadžmenta i odnosa s javnošću u Zagrebu. Za uspješan brak, mišljenja je Marija, potreban je kompromis i uzajamno poštivanje.
- Na svoj brak i svoje sinove sam jako ponosna. Sa sinovima pokušavam, prije svega, biti prijatelj i, prema mom mišljenju, za pravilan odgoj potrebno je jako puno razgovarati s djecom. Ja sam prije svega majka, a posao i karijera mi je na drugom mjestu, kaže Marija.
Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi uz knjigu jer, kako kaže, obožava čitati.
- Ljubav prema knjizi je nešto što mi je ostalo iz djetinjstva budući da sam i sama dijete prosvjetnih djelatnika i knjiga je uvijek bila prisutna u našoj kući. Mišljenja sam kako je danas knjiga doista izišla iz naših domova što je velika šteta. To se primjećuje i na djeci jer je njihov fond riječi jako osiromašen, kaže Marija. Također voli slikati, kao i gledati filmove te joj kao svakom ljubitelju sedme umjetnosti u gradu nedostaje kino, ali zato ne propušta Dane filma u Mostaru. Pored toga voli se družiti i s dragim ljudima kao i pogledati kazališnu predstavu. Sebe smatra osobom koja misli kako se sve u životu može promijeniti nabolje.
- Nastojim svakodnevno učiniti nešto dobro za drugoga. Ne mora to biti ništa veliko. Nekad nam i topla riječi ili osmijeh može jako puno značiti i popraviti dan. To su sitnice koje život znače, kaže Marija.
Govoreći o položaju žena u današnjem društvu, smatra da su žene u velikoj mjeri pronašle svoje mjesto pod suncem.
- Emancipacijom smo dobile pravo glasa, ali i puno više obveza nego naše majke i bake. U današnjem svijetu je puno teže biti žena, ravnopravno zarađujemo kao i muškarci, moramo pridonositi kućnom budžetu, a uz sve to smo i dalje i majke, i supruge i kućanice, kaže Marija. Smatra i da žene imaju "šesto čulo", intuitivnije su od muškaraca, a samim tim i bolji diplomati, i kao takve, mišljenja je da bi svijet bio ljepše mjesto kad bi žene bile na vodećim položajima.

Povećan broj djece s poteškoćama u razvoju

Kad je u pitanju problematika po pitanju obrazovanja u mostarskim školama, mišljenja je kako istima nedostaju stručne osobe kao što su psiholozi i defektolozi.
- U školama dosta radimo na inkluziji, odnosno na uključivanju djece s poteškoćama u razvoju u normalni nastavni program. Smatram da mi kao učitelji možemo dosta učiniti na tome da se to dijete integrira, ali nismo dovoljno educirani po tom pitanju i strašno mi je pomisliti na to da nijedna škola u gradu nema psihologa ni defektologa koji bi pomogli djeci s poteškoćama u razvoju napredovati. Iz godine u godinu povećan je broj djece s poteškoćama u razvoju, kojima se teško integrirati, a koji pate od poremećaja disleksije, disgrafije te hiperaktivnosti, pojašnjava Marija.

Problem maloljetničke delikvencije

Osvrnula se i na problem maloljetničke delikvencije, koja je, kako kaže, gorući problem u gradu Mostaru.
- Maloljetnička delikvencija je u velikom zamahu, posebice mislim na takozvane kvartovske sukobe među djecom. U našoj školi je nedavno doslovno 'izbio rat'. Svi se moramo uključiti u rješavanje ovog problema, roditelji, učitelji i djeca kao i čitava društvena zajednica. Jer, ako se ista na vrijeme ne sanira, može prijeći u veće razmjere, kaže Marija. U Mostaru je također smeta i nečistoća grada, i mišljenja je da je grad jako prljav, te da za isto najveću odgovornost snose i građani.

Ivana Previšić | Dnevni list