Sveta misa zadušnica za fra Ljudevita Lastu; 'Bio je gorostas skromnosti, poštenja i čovječnosti'
Misu zadušnicu za pokojnog fra Ljudevita Lastu predvodio je dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić, a od legendarnog svećenika govorio je fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije.
"Završen je prerano jedan sadržajan i bogat život. Zatvorila se jedna knjiga izuzetno bogatog sadržaja. Knjiga puna dobrih i plemenitih djela, prestalo je kucati jedno veliko srce. Fra Ljudevit je preminuo jučer na Dan gospodnji, na dan otvaranja vrata milosrđa. I kao što kaže veliki francuski pisac i političar: "Kad hrastove obaraju šume ječe". Tako je smrt fra Ljudevita potresla sve one koji su ga dobro poznavali, a njih je veoma mnogo ne samo u zemlji, već i šire. Kad bih u nekoliko riječi opisao fra Ljudevita kao osobu onda bih na temelju naših brojnih susreta i prijateljskih razgovora, a znamo se od davne 1974 godine, želio reći slijedeće:
Fra Ljudevit je bio čovjek komunikacije, otvoren, društven, veseo, druželjiv, gostoljubiv, nimalo kompliciran i potpuno jednostavan, drag i srdačan, prisan i obziran, nesebičan i uslužan, razumni rodoljub, iskreni domoljub, ponosan na svoje svećeništvo i ljubomoran na svoje redovništvo. Moram javno priznati da se teško opredijeliti i staviti naglasak na bilo koju od navedenih vrlina, jer sve što je u životu radio fra Ljudevit je činio iskreno i davao sebe potpuno, davao je sebe i od sebe na njemu svojstven način. Bio je gorostas skromnosti, poštenja i čovječnosti, bio je moralna vertikala na ponos svima koji su ga poznavali, voljeli i poštivali.
Temelj takvom stavu i držanju bilo je bez sumnje njegova duboka vjera u Isusa Krista koju je ponijeo od svojih roditelja Bože i Janje kroz molitvu i nadljuski rad maksimalno oplemenio u svojoj redovničkoj zajednici. Stoga želim danas ovdje snažno iznijeti slijedeće. Zahvalni smo Bogu za veliko Ljudevitovo srce koje je znalo voljeli najmanje i najpotrebnije, zahvalni smo Bogu da je Ljudevit gdje god se pojavio i što god je radio, s kim god se družio i što god izustio ostavljao dojam čestita čovjeka, uzornog redovnika i savjesnog svećenika koji je Božije lice otkrivao u cijeloj njegovoj ljepoti i privlačnosti. Neizmjerno smo zahvalni Bogu da je Ljudevit pripadao nama i našoj Franjevačkoj provinciji u Hercegovini, i crkvi u Hrvata što nas ovdje u ovom tužnom danu ispunja zadovoljstvom, srećom i vjerničkim ponosom", kazao je fra Ivan Ševo.
Legendarnog fra Ljudevita Lastu Mostarci pamte i kao svećenika koji je posebno u teškim ratnim godinama davao vjeru, nadu i utjehu onima koji su najviše patili u gradu na Neretvi.
"Zahvalni smo Bogu zbog njegovog jedinstvenog pohoda i ophođenja prema bolesnicima, prvenstveno u mostarskoj bolnici, on ih je znao hrabriti i utješiti kao malo tko. Osobno sam mu iznimno zahvalan što je u mjesecu travnju ratne 1992. godine bio spreman ostati zajedno sa mnom i još nekom braćom ovdje u samostanu. Kad ljudski život u ludilu rata nije vrijedio gotovo ništa, vjerovao to netko ili ne, mi smo bili spremni umrijeti za svoj narod, crkvu i provinciju", riječi su fra Ivana Ševe.
Obred i pokop fra Ljudevita Laste održani su na groblju 'Šoinovac' u Mostaru.