Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca u Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini?

fratri

Mnogi su naši fratri i brojni vjernici Mostara i okolice pobijeni kako nevine žrtve II. svjetskog rata i poraća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na Čistu srijedu 14. veljače 1945. partizani su ušli u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru oko 14 sati. Fratre su smjestili u blagovalište. Oficiri OZNE došli su u samostan oko 18 sati te, između nazočnih fratara, prozvali sljedeće: provincijala dr. fra Leona Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu, fra Bernardina Smoljana, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara. Svezali su ih žicom, mučki ubili i ubacili u Neretvu, negdje oko Čekrka.

Dr. fra Leon Petrović prvi je hercegovačkih franjevac koji je postigao doktorat iz znanosti! Fra Grgo Vasilj bijaše veliki „Samaritanac". Fra Jozo Bencun bio je potpuno odan Bogu svojim pozivom. Fra Rafo bijaše posebno uzor vojnicima obnašajući službu vojnog kapelana. Fra Bernardin je podigao, sa župljanima župe Međugorje, visoki betonski križ na brdu Križevcu 1933. godine. Fra Kažimir bijaše borac za Božju istinu i ljudska prava. Najmlađi smrtno stradali fratar te kobne srijede bio je pjesnik fra Nenad Pehar koji se odlikovao iznimnom dobrotom. Tijela im nikada nisu pronađena.

Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca u Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini, pa čak i šire? Veliki ruski književnik Aleksandar Solženjicin kaže da čistka u njegovoj domovini nije birala nasumice, nego je bila usmjerena na ljude s istaknutim moralnim i duhovnim karakteristikama. Komunistička čistka i u Hercegovini nije bila nasumice, nego je usmjerena na svećenike i druge hrvatske velikane duha jer su htjeli tako ubiti duh jednog naroda te vjeru i Crkvu!
Što smo naučili iz toga? Naučili smo kako mi možemo biti okrutni, ali i, kako kaže Kushner, o sposobnosti ljudskog duha da pobijedi okrutnost, oprosti i živi!
Blaženi papa Ivan Pavao II. rekao je: „Potrebno je da mjesne crkve učine sve da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.

Fra Iko Skoko