Spas u klinici u Pekingu

... bitku za život. Lijeka za tu bolest nema. Jedna od rijetkih svjetskih bolnica koja nudi šansu oboljelima je kineska klinika Relife Internatinal Medical Centar, koja se nalazi u dalekoj Kini.

Ukupni troškovi odlaska i trotjednog liječenja iznose oko 75 tisuća maraka. Emirova obitelj tog novca nema. Bolest napreduje progresivno i on je svakim danom sve više vezan za krevet. Ukoliko ubrzo ne ode na liječenje, Emir će izgubiti životnu bitku.

Simptomi koji uključuju ukočenost zglobova, tremor mišića, otežano disanje i gutanje napreduju toliko da je u samo zadnja tri dana izgubio sposobnost samostalnog držanja predmeta u rukama.

Čovjek koji je prije samo dvije godine svojim plesnim umijećem znao zadiviti i najbolje plesače u regiji, danas bez pomoći bližnjih jedva uspije i hodati. Sve je krenulo koncem 2012. kada su krenuli prvi znakovi bolesti.

"Počelo mi je jako zujati u ušima. Nedugo potom počeo sam osjećati nemoć i bolove u lijevoj ruci. Proveo sam 15 dana u mostarskoj bolnici na ispitivanju. Simptomi su bili identični problemima s vratnom kralježnicom. Odlučili smo se na operaciju. Leđna moždina je bila oštećena pa je taj dio zamijenjen implantatima. Bio sam siguran da je s time mojim mukama kraj", kaže Emir.

No, umjesto poboljšanja uslijedili su novi bolovi i tegobe. Konstantna ukočenost svih zglobova, slabost, zategnutost i ukočenost mišića, otežano žvakanje i gutanje ukazivali su na ozbiljniju bolest.

"Upravo u tome razdoblju su se svjetske zvijezde počele polijevati vodom kako bi skrenule pozornost na bolest naziva ALS. Tada sam još mogao sam surfati internetom. Pregledao sam simptome bolesti i prepoznao se u njima. Doktor neurolog Davor Batinić mi je predložio da uradimo MMNG nalaz koji potvrđuje tu dijagnozu. U bolnici u Tuzli mi je krajem osmog mjeseca potvrđeno da je zaista imam. Liječnik me stisnuo za ruku i rekao: ‘Emire, povuci crtu u svome životu. Drži se', nikada neću to zaboraviti", govori Emir.

Ovaj šezdesetogodišnjak, kojega mnoge generacije pamte kao vrsnog učitelja plesa koji je mnoge maturante, studente i mladence pripremao za najznačajnije događaje njihova života, sada je osuđen na borbu za goli život. Generacije maturanata 2009., 2010., i 2011. je čak uveo u Guinnessovu knjigu rekorda.

U sklopu Europien Quadrille Festivala maturanti su tada plesali ispred mostarske Gimnazije čime su, zahvaljujući Emiru, ovjekovječili završetak svojih srednjoškolskih dana. Emir ipak ne mora povući crtu u svome životu. Nudi mu se nova šansa za život.

Ipak, tu pobjedu ne može izvojevati sam. Potrebna mu je pomoć njegovih sugrađana i svih onih koji žele pomoći. Radi se o rijetkoj bolesti u svjetskim razmjerima. Kristijan Horvat iz Hrvatske, također oboljeli od ALS-a, koji se nedavno vratio iz pekinške klinike, osjetno je boljeg zdravstvenog stanja.

Tretman liječenja matičnim stanicama je kod njega polučio dobre rezultate. Ukoliko Emir na vrijeme ode na liječenje, šanse za njegov život ima. Oni koji žele pomoći Emiru mogu kontaktirati obitelj Tojaga na broj mobitela: 063 707 619.

Supruga Mirjana kaže da je oko 10 posto sredstava već prikupljeno. "Molimo sve one koji žele pomoći da nam iziđu u susret. Emir i ja, i cijela naša obitelj to nećemo nikada zaboraviti", kaže Mirjana.

Dnevni list