FOTO/VIDEO  Slaven Knezović: Hrvatska bi trebala uvesti lex mitraljezac

. Čovjek kazališta, televizije i filma iz umjetnički nastrojene obitelji u brojnim ulogama glumio je i komične i tragične likove, upoznao široku paletu ljudi i svjetonazora, ali opet je ostao vjeran svom identitetu i Mostaru kojemu je na neki način donio filmski festival.

"U obitelji sam najstariji, tako da sam ja otišao u kriminalce ne bi ni oni puno odstupali, da sam sportaš i oni bi u sport ili u politiku...", u šali komentira put svog brata Marija (pjevač Zostera) i sestre Maje (glumica). "Na stranu gluma, ali najteže je u životu biti otac, to tek kasnije shvatiš", dodaje Knezović.

Za film o turbulentnim devedesetim godinama "Crvena prašina" Zrinka Ogreste slaže se da je bio prekretnica i referenca za mnoge projetke koji su kasnije uslijedili u profesionalnom smislu. Iako je nakon okretanja kameri patio kazališni život koji je zapravo popločao put prema filmu koji Slavena Knezovića, kako kaže, zaista zanima.
"Ali kazalištu se pomalo vraćam, dobio sam nagradu u Jajcu s HNK Mostar. To je poseban osjećaj. Baš me jedna žena u Brčkom pitala kad ste zadnji put bili u kazalištu? Rekoh prije četiri godine, pa opet prije toga četiri godine... Shvatio sam da sam olimpijski glumac, po ciklusima".

Govoreći o filmskom fetivalu u Mostaru Knezović konstatira kako imamo jaku glumačku postavu u egzilu (Goran Bogdan, Ornela Vištica, Dragan Despot...), ali treba omogućiti tim ljudima projekata i svi će doći kad treba. "U pripremi je novi dugometražni film koji ćemo snimati pola u Hercegovini, pola u Zagrebu. Hercegovinu treba otkriti, mi smo otvoreni filmski studio", otkriva Knezović.

Glumac je uvijek htio biti, u svim ulogama može uživati i tvrdi da nema većeg zadovoljstva nego kad nakon cjelodnevnog snimanja pogledaš kadrove s kojima si baš zadovoljan. A od filma se na ovoj razini ipak može živjeti, ne krije gost.

O filmskom suradniku i piscu Josipu Mlakiću ima samo birane riječi. "Jako skroman čovjek, a rukopis mu je tako jasan i filmičan. Prerastao je okvire naših prostora", tvrdi Knezović.
Što se tiče Mostara, priča se da su prvi film snimali 1916., i to Mađari u jeku 1. svjetskog rata. Ravno sto godina nakon, slučajno, Knezović dovodi glumce u ovaj grad i snima film.

Drugi dio emisije bio je više posvećen društveno-političkom okruženju. Knezović je svjestan da je politički odnos u BiH danas kompliciran te da Sarajevo tu igra nekorektnu igru. "Kada bi političkog predstavnika Hrvata u Sarajevu hvalili to nešto ne bi bilo dobro za nas ovdje", pojašnjava. Spominjući Željak Komšića, slikovito nazvanog mitraljezac, Knezović kaže kako je nekim ljudima iz RH Sabora predložio, ako već postoji ‘lex Perković', zašto ne bi imali i ‘lex mitraljezac', pa kad netko ugrožava i vrijeđa državu nek izvoli za to odgovorati kada stupi na njezino tlo.

Priču o Juri iz Ljubuškog i njegovoj slici čovjeka s ružama, gas maskom i kondomima te ostale zanimljivosti u cijelosti pogledajte u video prilogu.