Priča o Ljubi, Slavku i Saletu: Mostarci najviše vole kad ih ne vide

Prebacuju iz gajbi hranu u mini-pakete koje će kasnije odnijeti mostarskim beskućnicima. Počinje tako sarajevsko Oslobođenje reportažu o mostarskim beskućnicima, koje naziva sjenkom našeg društva.

Oko 30 mladih Mostaraca okupilo se u udrugu Minores, koju je osnovao franjevac fra Dalibor Milas da bi pomagali beskućnicima i drugim građanima Mostara koji su u iznimno teškom socijalnom stanju. Sve je počelo prije više od godinu i pol kroz fra Daliborove susrete s mladima u Mostaru.

Sjenka našeg društva

"Htjeli smo napraviti konkretnu promjenu u društvu. Tako smo jednostavno jednu večer otišli u grad i potražili beskućnike da im na bilo koji način pomognemo. Godinu dana smo radili "u ilegali", odnosno nismo imali registriranu udrugu. Ove smo godine to riješili", ispričao je sarajevskim novinama fra Dalibor dok je slagao različite potrebštine u kese na kojima su flomasterom ispisana imenima.

Hrana se sprema za 15-ak beskućnika. Mladi iz udruge Minores dva puta tjedno obilaze mostarske ruševine i druge napuštene zgrade koje zapravo uopće nisu napuštene. U njima žive beskućnici. Mnogi od njih su na rubu uračunljivosti. Imaju problema s drogom i alkoholom ali i s ukupnim funkcioniranjem u društvu. Neki danas jednostavno žive posljedice rata u kojem su sve izgubili i boluju od PTSP-a.

"Oni su sjenka našeg društva. Ljudi najviše vole kad ih ne vide. Mnogi ih se i boje. No, tim ljudima je potrebna stručna pomoć", kaže fra Dalibor.

Nakon razvrstavanja namirnica, s mladim volonterima Zdravkom i Ladom zaputili su se k Staklenoj banci, napuštenoj zgradi u središtu Mostara, tik do Španjolskoga trga. Zgrada zjapi prazna još od ratnog vremena i idealno je sklonište za beskućnike. Na ulazu volontere dočekuju Ljubo i Slavko.

Ljubo i Slavko

Ljubo se "skida" s heroina. Pije lozu. Izgleda jako loše. Priča nesuvislo. Kaže kako se želi skinuti s heroina, ali to čini bez pomoći zamjenskih supstanci, poput metadona. Umjesto toga, bol ublažava lozom. Pored njega sjedi Slavko. U Mostar je spletom životnih okolnosti došao iz Bosne. Ne želi puno pričati, nego potiho gestikulira kako Ljubo nije psihički dobro...

Lada i Zdravko su im dali kese s hranom i pitali ih kako su. To je pitanje ujedno možda i važnije od hrane.

"Nitko s njima neće da priča. Mnogi ljudi kojima pomažemo više žele razgovarati s nama i dobiti malo pažnje nego što im je potrebna hrana koju im dostavljamo", kaže za Oslobođenje Zdravko iznoseći dilemu koja se kod volontera razvila tijekom godinu i pol pomaganja mostarskim beskućnicima.

Iz udruge Minores, naime, nisu sigurni kakav je efekat njihova truda. Dva dana u tjednu kad im donose hranu, beskućnici se mogu posvetiti pronalasku novca za alkohol ili drogu. Zbog toga žele osposobiti centar za pomoć beskućnicima u Rodoču, južno od Mostara. Tamo su pronašli napuštenu zgradu. Da bi je osposobili i stavili u funkciju pomaganja ljudima, potrebno im je još odobrenje Gradske uprave. Čeka se povratak s godišnjih odmora.

"Mi ćemo napraviti centar za beskućnike. To je pravi način da efikasno riješimo ovaj problem. Ovim ljudima nije potrebna samo hrana koju im dostavljamo. To smo shvatili kroz ovo vrijeme koje s njima provodimo. Potrebna im je pomoći da se maknu s ulice. Mi ih možemo odvesti na odvikavanje od droga i alkohola u neku od komuna. Ali oni moraju svojom voljom odlučiti da se žele rehabilitirati. Zbog toga nam je potreban ovaj centar da ljudima možemo pomoći da naprave prvi korak ka rehabilitaciji", kaže fra Dalibor.

Odustajanje

Sale živi u napuštenoj i ruševnoj kući smještenoj između Teniskih terena u Liska ulici i Franjevačke ulice. Objekt je porušen u ratu i u međuvremenu potpuno zarastao u grmlje i drugo nisko raslinje. Sale je ovisnik o heroinu. Dok ga Zdravko doziva da izađe iz svoga skrovišta skrivenog među srušenim zidovima i grmljem, Lada pojašnjava kako su Saleta pokušali odvesti na liječenje.

"On je načitan i čini se vrlo pametnim. Prije četiri mjeseca kazao nam je kako želi na liječenje. Mi smo odmah pokušali sve organizirati da se to i ostvari. No, Sale je kasnije jednostavno odustao. Ne želi se liječiti. Mi ga i dalje obilazimo, pokušavamo mu pomoći i biti tu kad se odluči liječiti", priča Lada.

U međuvremenu se pojavio i Sale. Ostavlja dojam potpuno normalnoga čovjeka. Ne priča mnogo. Tek toliko da provjeri je li u kesi s hranom dobio i svijeće. Žali se na komarce u svom skrovištu i uljudno moli za jednu majicu kratkih rukava. Dobit će je tijekom sljedeće posjete Zdravka i Lade.

"Zbog ovoga se i pitamo koliko ovakva vrst angažmana ima smisla. Sale i dalje spava u svom skloništu pod vedrim nebom. Zato nam je potrebno sveobuhvatnije rješenje, poput centra za beskućnike i druge siromašne. Tu bi bile spavaonice, liječnička skrb, socijalni radnik. Tu bismo mogli ostvariti istinske rezultate i ljude skloniti s ulice", kazao je Zdravko sarajevskim novinama.