FOTO  Otvorenjem bezimenoga postava Antonije Čačić, Galerija Aluminij iskoračila u novu sezonu

Antonija se ovom izložbom prvi put predstavlja bosanskohercegovačkomu likovnom općinstvu, a njezin apstraktni postav čini ukupno šesnaest djela većih i srednjih formata, rađenih u tehnici akrila na platnu, tijekom protekle tri godine.

- Nastale su po mojemu povratku iz Perua, točnije s Anda, gdje sam, na nadmorskoj visini višoj od 3000 metara, sudjelovala na slikarskim radionicama. Tamo postoji mjesto koje je bilo promatračnicom drevnih Inka i s kojega se pruža pogled u punomu krugu od 360 stupnjeva, što me i nadahnulo za stvaranje ovoga ciklusa. Platnu pristupam na način da prvo prolijem boju, a potom ju pokupim papirnatim ručnicima, ostavljajući one dijelove koje poimam likovno zanimljivima. Ostatak prebojavam, ponavljajući ove radnje dok zaokružim likovnu cjelinu. To je vrsta apstraktnoga slikarstva, tzv. kontroliranoga slučaja - kazala je Čačić u obraćanju Mostarcima.

Direktor Odjela korporativnih komunikacija i marketinga Aluminija d.d. Mostar Darko Juka ocijenio je kako Antonija zavrjeđuje pozornost likovne kritike koju uživa, dometnuvši kako ona, propitujući svijet na sebi svojstven način i imenujući svoja djela, postav ipak ostavlja bezimenim, otvarajući promatraču prostor za njegov osobni doživljaj, odnosno njegovo intimno prepoznavanje njezina stvaralaštva.

Povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže o postavu je zapisao kako je u svojoj profinjenosti otvoren pozornosti promatrača. U prigodnomu kataloškom osvrtu imena Dah vizualnih mantri, Albaneže raščlanjuje kako slikarica kroz djelo projicira vlastitu energiju, ispituje mogućnosti odabranoga postupka i izlaže dobivene rezultate.

- Naizgled, ploha je vraćena samoj sebi, dvjema dimenzijama, pa ipak naše oko biva uvučeno u igru dubine planova i njihove među-slojevitosti. Tankoćutnost kojom Antonia provodi rečeno obilježava i izdvaja njezin rad. Za razliku od umjetnika koji žele naglasiti materijalnost (odnosno, kako se običava reći, materičnost) svojega medija, te apliciraju debele pastozne namaze, Antonia nadasve suptilno radi suprotno; ona finim, poput velova prozirnim premazima (s obzirom na tehniku kojom koristi papirnate ubruse, točnije bi bilo govoriti o nanosima ili otiskivanjima), lazurama gradi površinu ispod čije transparentnosti naziremo dublje slojeve, njihovu nedostižnost i neuhvatljivost. Disanje je domena ovoga slikarstva, oblici na platnima samo su zastali u nekomu trenutku, u odabranomu isječku iz kontinuiranoga skupljanja i širenja, plavičastih (hladnih) i crvenih (toplih) kromatika, uz poneke ljubičaste i zelene predjele koja se uklanjaju svakoj opipljivosti kao pregrubome činu za ove vizualne mantre - promišlja Albaneže.

Izložba ostaje dostupnom za besplatno razgledanje do 23. veljače, svakim djelatnim danom, u razdoblju od 7 do 20, te subotom od 9 do 14 sati.

Inače, Antonia je Čačić rođena 1976. u Zadru (RH). Godine 2001. diplomirala je pri Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (RH), gdje 2002. diplomira i slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Eugena Kokota, da bi 2006. u Ljubljani (Slovenija) stekla i treću diplomu, uspješno završivši poslijediplomski Studij slikarstva (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje), u klasi prof. Gustava Gnamuša. Izlagala je dosad na nizu samostalnih i skupnih izložbi, kao i likovnih festivala i radionica u rodnoj Hrvatskoj, te u Sloveniji i u Velikoj Britaniji. Antonia je članicom Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Zagreb i Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Rijeka.