Obilježena 20. obljetnica povratka sestara u samostan u Mostaru

Simboličan je bio datum blagoslova kapele i samostana 1997. godine. Naime, nakon što su prve sestre iz Maribora 1899. godine došle u Mostar i proživjele u njemu pedeset godina, 3. travnja 1949. morale su, zbog zakona o nacionalizaciji, napustiti samostan, kapelicu i sva dobra koja su u tom trenutku posjedovale, piše cnak.ba.

"Nakon dugih godinâ izgnanstva i zimâ strepnje i različitih iskušenja, nakon još jednoga rata, Božja je providnost pronašla put i još jednom pokazala da nije uzaludno vjerovati i nadati se. Ova je kuća, godine 1994., zahvaljujući najviše zauzimanju tadašnjeg mostarskog gradonačelnika gosp. Mije Brajkovića i pravobraniteljice grada gđe Marije Ljubić vraćena Provinciji na korištenje", istaknula je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina u pozdravnom slovu prije početka euharistijskoga slavlja, donoseći povijesni presjek, osoba i događaja, od Zahumske do Franjevačke ulice, od s. Gertrude Neuwirth i prvih slovenskih sestara do prvih hercegovačkih djevojaka, od još živuće s. Valerije Ilić, koja je u Franjevačku došla gotovo prije 80 godina do posljednjih kandidatica...

Euharistijsko slavlje predvodio je vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo u zajedništvu s fra Antom Marićem, dugogodišnjim kapelanom samostanske zajednice. Fra Ivan, koji je i sam zaslužan za povratak sestara u Franjevačku, u uvodu u misno slavlje rekao je nekoliko povijesnih činjenica vezanih za progonstvo i povratak sestara, ali je istaknuo kako je "jubilej vrijeme prepoznavanja Božjega djelovanja u našemu životu, odnosno povod za proslavu i zahvaljivanje Bogu i ljudima".

Zahvalnost je bila glavni motiv obilježavanja ove obljetnice. Dvadeset godina poslije, sa zahvalnošću smo se željele prisjetiti i ljudi i vremena kad smo se radosno i s pjesmom vraćale u svoj samostan. Spomenule smo se svih naših dragih sestara koje su nam prethodile, od onih koje su, na ovom za nas svetom tlu, svoj život i poslanje ugradile u temelje Provincije do onih koje su u naše vrijeme živjele, djelovale i umirale. Sjetile smo se i svih naših dobročinitelja, ondašnjih i sadašnjih, bez kojih bismo u svakom pogledu bile siromašnije, a ponajviše za iskustvo Božje ljubavi i providnosti koja bdije nad nama.

Na kraju misnoga slavlja zahvalnost i radost zbog milosti povratka na ognjište, uz prigodne darove, izrekla je kućna predstojnica s. Petra Bagarić. Nazočne svećenike i sestre, među kojima je ponajviše onih koje su posljednjih dvadeset godina živjele u ovom samostanu, pozvala je da nakon euharistijskoga slavlja nastave zajedništvo blagujući u klaustru samostana. Potom su se svi okupili u dvorani kako bi uz prigodni film Povratak na ognjište (uradak s. Matije Pačar) evocirali uspomene na samostan i kapelu: prije povratka, okolnosti "vraćanja", obnova, blagoslov kao i današnji izgled i apostolat te ono po čemu je Franjevačka najviše prepoznata u gradu: kapela i cjelodnevno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Prisjećajući se tako puta što su ga prolazile sestre i svi oni koji su na razne načine s njima bili povezani, kroz desetljeća ili stoljeće, ostaje nam samo prignuti glavu i srce pred Gospodinom, koji svime providnosno upravlja. S radošću možemo ponoviti s psalmistom: "Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština" (Ps 16,6) i blagoslivljati Gospodina sada i dovijeka.