Mostarci ravnodušni: Unuk Velikog vođe zapadnjački je odjeven i jede u menzi
Povod je bio dolazak na školovanje 16-godišnjeg Kim Han-sola, unuka sjevernokorejskoga diktatora Kim Yong-ila. Zadovoljna reportažom, ravnateljica koledža Valentina Mindoljević i glasnogovornica Meri Musa obećale su mi razgovor s novim učenikom kada on stigne. I došao Kim, pa sam nazvao Meri, ali me uljudno odbila.
Gaddafi i Sofija
- Istina, Kim Han-sol je došao. Danas je počeo pohađati nastavu, ali vam, nažalost, više ništa ne možemo kazati - veli mi Meri u telefonskom razgovoru. - Znate, radi se o jednom od 124 učenika našeg koledža. Nas ne zanimaju njegova nacionalnost, rasa, vjera, socijalno podrijetlo...
On je udovoljio uvjetima koje škola traži, tu je i gotova stvar. Osim toga, radi se o maloljetniku, pa nije zgodno da mediji eksploatiraju njegov privatni život. Dakle, nema snimanja i izjava o tom momku iz našega koledža.
No, novinari su ipak nahrupili u Mostar. Posebice iz Južne Koreje i Japana. Budući da stanuje u Internatu, a hrani se u menzi na domak zgrade Gimnazije, nije ga teško otkriti. Pa su snimke procurile u javnost. Ode i u šetnju gdje ga Mostarci mogu vidjeti, ali mu se rijetki obraćaju. Mostarcima su puno veća briga posao i preživljavanje.
- Bio je ovdje u Mostaru i Gaddafi, čak se oženio našu curom Sofijom, pa što mi imamo od toga! - veli mi jedan Mostarac.
- Hoće nas diktatori, pa eto ti! - uzvraća drugi.
- Samo ne znam što je hajvan iz Sjeverne Koreje vidio u Mostaru. Naši diktatori šalju djecu na školovanje u Zagreb i EU. Ja sam mislio da nema goreg režima od komunizma, a ima, majke mi, ova naša demokracija.
Ne boj se, rodijače
- Ja ću tražit papire za Sjevernu Koreju u zamjenu za ovog malog Kima - dobacuje treći. Za to vrijeme Kim Han-sol šeta se Mostarom odjeven po zapadnjački, a čini se da je od djeda naslijedio samo naočale s crnim okvirom, koje su i na Zapadu u modi. Nedavno pročitah da su Južnokorejci viši za deset centimetara od svojih sunarodnjaka sa sjevera.
To gerontolozi tumače slabom prehranom Sjevernokorejaca. No, mali Kim Han-sol izgleda sasvim dobro, visok je i ugojen kao Južnokorejac, za razliku od djeda čije me kratke ruke i prsti uvijek fasciniraju. Uz to, govori engleski i zna raditi na računalu, što su uvjeti za upis na UWC.
Kad bolje razmislim, ja sam kao učenik imao sličnu sudbinu kao Kim Han-sol. I mene je ćaća poslao na školovanje u Đakovo. Samo što nisam stanovao u Internatu, nego kod rodijaka i neviste. I što sam, za razliku od ostale djece u razredu, na nogama imao opanke oputnjaše, a gore suknenu guću i na glavi pletenu kapu. Bio sam za
Samo što je Kim izvanzemaljac po podrijetlu, a ja bio po izgledu. Mene je profesorica Barica u gimnaziji žestoko napala jer mi nitko nije dolazio na roditeljske sastanke. Kad sam objasnio da moji roditelji žive daleko, tamo u Duvnu, ona je snizila ton i upitala: - Moraš imati skrbnika, i tko je tvoj skrbnik?
Nevista - kazao sam ja, ali bi ona najviše volila da me đava odnese. Zato Kim Han-solu iz iskustva poručujem: - ne boj se, rodijače, kad ne stanuješ kod neviste. I nemoj se rukovodit didovim ričima. Stari je i izgubio pamet.
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija