Mostar: U nedjelju Križni put na Đubrane

U iduću nedjelju, 7. travnja 2019. u 14:00 započima pobožnost križnog puta iz Vojna na Đubrane. Časteći Kristovu muku prisjećamo se i svih osobnih životnih križeva, kao i ratnih stradanja u Domovinskom ratu.

Ovom cestom smo iz okupiranog ratnog Bijelog Polja tražili spas. Danas ovom cestom moleći starodrevnu pobožnost tražimo spas svojim dušama. Križ je smjerokaz kako postići spasenje. Vertikalna greda križa nas uči da ljubimo Boga, a horizontalna greda da ljubimo bližnje.

To je jedini ispravni put kojim se ide kroz život. Dođimo, častimo muku Kristovu i molimo za mir u svijetu i za obraćenje grješnika! Križ je garant našeg uspjeha, križ nas uči da put do uspjeha uvijek vodi preko križa-žrtve.

Upozorava nas jesmo li na pravom putu, upravo danas kad nam se sa svih strana nudi uspjeh bez žrtve, radost bez suza, s pogledom na križ učimo da brza životna rješenja ne vode uspjehu. Onaj koji ne nauči lekciju križa (žrtva, napor, odricanje, štednja, skromnost) tom su vrata neuspjeha i propasti širom otvorena.

Priča- Zaboravljeni križ

U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše, počeo je kockati. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao. I djed je bio zle volje. Stalno je pio i ubrzo je umro, kao da je slutio sramotu koja se nadvila na cijelu obitelj. Na kraju su zbog dugova morali prodati kuću.

Majka je trpala posljednje stvari u veliku kutiju, a baka ju je gledala šutke, oslonjena o dovratnik. Izvana se čuo zvuk automobilske sirene, znak da je tata nervozan. - Idem, no, idem!- mama je promrmljala sebi u bradu. Zatim je podigla glavu i odlučno rekla: - Neću se osvrnuti!- i odmah se potom osvrnula. Bio je to posljednji pogled na izgubljeni dom. Dvije su žene imale pune oči suza.

Baka je još jednom duboko uzdahnula. Teška se koraka odvojila od kuhinje u kojoj je provela gotovo cijeli svoj život. Mališan odjednom spazi križ koji je nezapažen ostao visjeti na zidu pa poviče: -Bako, zaboravili smo Bogeka! -Jesmo, dijete- odgovori tužno starica.- Da nismo zaboravili Bogeka, sad se ne bismo morali seliti, piše na web stranici zupapotoci.ba.