Mostar je u Galeriji Aluminij ponovno darovan remek-djelima domaće i regionalne likovnosti

Iznimno vrijednu izložbu umjetnina iz fundusa Umjetničke galerije BiH, postav od pedeset vrhunskih djela s potpisom ukupno 45 autora, u Galeriji Aluminij otvorenim je proglasio direktor UG BiH Strajo Krsmanović, istaknuvši kako je riječ o antologijskim djelima odnosno o jednoj od najvrjednijih zbirki koje posjeduju. Postav imena Zbirka u zbirci: Mirko Komosar otvoren je u sklopu 21. Mostarskog proljeća - Dana Matice hrvatske Mostar, a u zajedničkoj suradnji Matice, Galerije Aluminij i Umjetničke galerije BiH.

- Nakon Portreta obitelji Vlaha Bukovca, kojega je vidjelo 3200 posjetitelja, ljestvicu vrijednosti zadržavamo na toj iznimno visokoj razini. Ova izložba predstavlja veliki dio negdanje privatne kolekcije sarajevskoga zubara Mirka Komosara koja je, 1971. godine, otkupljena za Umjetničku galeriju BiH, s ukupno 250 slika, skulptura, grafika i crteža domaćih i stranih, poznatih i manje poznatih umjetnika. Postav se, gledano motivski, kreće od krajolika, morskih i gradskih veduta, preko mrtve prirode, do aktova i portreta. Gledano kroz tehnike, dominira ulje na platnu, uz ponešto ulja na kartonu, lesonitu, dasci i šperploči, te akvarela i tempere, dok vrhunski dojam upotpunjuju i tri skulpture rađene u gipsu, u bronci i od mramora - kazao je direktor Galerije Aluminij Darko Juka, naglasivši osobitu radost zbog ostvarene suradnje među ovim vitalnim kulturnim ustanovama.

Komosar je zbirku skupljao od 1920-ih do 60-ih godina prošloga stoljeća i, uglavnom, obuhvaća radove umjetnika koji su se školovali ili rodili krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

- Ponekad je dostatna jedna slika, bilo darovana ili kupljena, da potakne strast i želju za stjecanjem još jedne, pa još jedne i još jedne... sve dok se ne premaši prostorom nametnute kapacitete, a skupljač se može ponosno zvati kolekcionarom. S nabavom jedne slike započeo je i kolekcionarski put sarajevskoga zubara Mirka Komosara, čovjeka koji je, do sredine 20. stoljeća, izgradio jednu od najimpresivnijih privatnih zbirki u BiH, a gradio ju je iz ljubavi i sa željom da ju učini dostupnom svima - pojašnjava kustosica izložbe Ana Đikoli koja potpisuje izložbeni postav.

Pitka svečanost otvorenja, pod voditeljskom palicom glavne tajnice MH Mostar Misijane Brkić-Milinković, bila je prigodom predsjednici Matice akademkinji Ljerki Ostojić za uručenje Velikih povelja Matice hrvatske Mostar gospodi Straji Krsmanoviću i Marinu Ivanoviću, u svojstvu čelnih ljudi Umjetničke galerije BiH odnosno Umjetničke galerije Dubrovnik. Povelje su im uručene zbog njihova iznimnog doprinosa razvitku kulturnih sveza Mostara sa Sarajevom i s Dubrovnikom, kao i zbog velikoga obola rastu mostarskoga matičina ogranka i njegove čuvene manifestacije Mostarsko proljeće koja je dijelom Saveza europskih festivala.

Autori čija će djela u Galeriji Aluminij ostati dostupnima za besplatno uživanje sve do 24. svibnja su: Adela Ber-Vukić, Jovan Bijelić, Vlaho Bukovac, Menci Klement Crnčić, Vojo Dimitrijević, Petar Dobrović, Lazar Drljača, Nevenka Đorđević-Tomašević, Predrag Furtula, Kosta Hakman, Viktor Jagš, Paja Jovanović, Gabrijel Jurkić, Ante Kostović, Ferdo Kovačević, Tone Kralj, Isidor Iso Kršnjavi, Mihovil Krušlin, Lujza Kuzmić-Mijić, Ljubo Lah, Franjo Likar, Karlo Mijić, Mario Mikulić, Omer Mujadžić, Pavao Perić, Roman Petrović, Ivan Radović, Mirko Rački, Ivo Režek, Miljenko Stančić, Sigo Sumereker, Petar Šain, Vilko Šeferov, Ivo Šeremet, Rizah Štetić, Zlatko Šulentić, Todor Švrakić, Petar Tiješić, Đuro Tiljak, Mica Todorović, Marijan Trepše, Milan Vasiljević i Hans Witt.

Inače, Mirko Komosar (Prijedor, 1894. - Sarajevo, 1973.) školovao se u Jasenovcu, Zagrebu i u Grazu (Austrija), gdje je završio stomatološku školu. Nakon okončanoga školovanja doselio se u Sarajevu i otvorio privatnu ordinaciju. Uskoro je počeo skupljati umjetnička djela za osobnu zbirku, izlažući ih u prostoru ordinacije, da bi 1950. otvorio prvu privatnu galeriju u Sarajevu. Komosar je, 1968. godine, ponudio zbirku na otkup za jednokratni iznos, uz uvjet da mu se pritom mjesečno isplaćuje neki oblik mirovine, na što se tada nijedna institucija nije bila pripravna obvezati. Premda je imao ponuda i izvan BiH, želio je da zbirka ostane u Sarajevu, pa je 1971. prihvatio ponudu od 600 tisuća tadanjih dinara, te mu je Izvršno vijeće BiH isplatilo jednu, a Grad Sarajevo drugu polovicu toga iznosa. Tako je ova vrijedna zbirka, za razliku od uobičajenoga rasipanja privatnih kolekcija, u cijelosti spašena i danas je dijelom fundusa Umjetničke galerije BiH, dok su čak tri njezina djela u stalnomu postavu UG BiH.