Kristian Marić: Mladi Mostarac koji uspijeva otvarajući drugima put

Ovaj 25-godišnjak prvih pet godina života proveo je u Austriji te se s obitelji u Mostar vratio 1997. godine, dok mu je otac ostao raditi u inozemstvu. Kristian je po završetku srednje škole u Mostaru upisao Studij strojarstva na Fakultetu strojarstva i računarstva. Za vrijeme studija 2014. godine otišao je na studentski rad u Austriju, gdje je namjeravao nastaviti karijeru i život jer ga - kako navodi u našem razgovoru - za Mostar nije vezalo puno toga. Međutim, iz Austrije se vratio s idejom koja ga je uvrstila u naš izbor za pozitivnu priču: Online Student Service, projekt koji na obostrano zadovoljstvo povezuje studente i poslodavce.

Nesuđeni nogometaš
Kao većini mladih, Kristianu je oduvijek hobi bio sport i od ranoga je djetinjstva trenirao nogomet. Oko 18. rođendana planirao je otići u Austriju i profesionalno zaigrati nogomet, ali je malo prije toga ozlijedio ligamente i trebao je mirovati tri tjedna. Tada mu je trener dao životni savjet.

Nakon što sam se ozlijedio, trener mi je rekao: "Kristiane, super treniraš, na uzlaznoj si putanji i sve je odlično, ali ‘ajde sad malo treniraj mozak", govori Kristian Marić za portal Jabuka.tv.

Tada mu je dao dvije knjige, od kojih se Kristian jedne naročito sjeća - bila je to knjiga Napoleona Hilla "Think and Grow Rich".

To je knjiga za svaku osobu koja želi uspjeti u životu i meni je baš "legla", govori Kristian, dodajući da samo jedna rečenica iz takvih knjiga može promijeniti život. Tada je aktivnije počeo čitati knjige i slušati motivacijske govore, a u 7-8 godina nakon toga štošta se promijenilo i došao je do razine na kojoj motivira sam sebe.

Početak u Austriji
Kristianova životna priča prepuna je "sporednih" događaja i digresija te uspjeh koji je dosad postigao nije nimalo tipičan. Naime, za njega se ne može reći da je otpočetka znao što želi, a vjerojatno bi i sada bilo teško odrediti "zanimanje" kojim će se baviti do kraja života. No, ono što ga odlikuje i razlikuje od prosjeka su izuzetna marljivost, hrabrost, predanost i sklonost za pomoć drugima.

Sve je započelo u Austriji u ljeto 2014. godine, kada se zaposlio kao student. Obavljajući catering upoznao je jako puno ljudi te je, uz konobarenje, pomagao i u organizaciji događaja.

Vidio sam da čovjek koji je zadužen za logistiku i organizaciju više ne stiže, pa sam ga upitao treba li mu pomoć. Malo pomalo, počeo sam preuzimati organizaciju događaja na sebe, priča Kristian za portal Jabuka.tv, dodajući da ga je iznenadilo kako u Austriji imaju puno radnika na relativno mali broj gostiju, ali je vidio i da Austrijanci kvalitetu usluge nagrade.

Nakon tri mjeseca, vratio se u Hercegovinu, obogaćen iskustvom organizacije posla i ljudi. Po povratku u Mostar, zahvaljujući jednom poznanstvu započeo je raditi kao call agent za njemačko područje i prodavati osiguranje, sugerirati uštede i slično. To mu je dobro došlo za usavršavanje njemačkoga jezika te sredinom 2015. godine ponovno odlazi u Austriju, gdje provodi ljetne mjesece, koji su za njegov projekt bili od ključne važnosti.

Rađanje Studentskoga servisa
Za vrijeme drugoga radnoga boravka u Austriji, Kristian je radio na jednom događaju na kojemu je bilo 500 gostiju, a oko 50 radnika.

To mi je bilo poprilično neobično pa sam upitao vlasnika kako mu se isplati tako raditi, koliko ima zaposlenih... Ovaj mi je odgovorio da je samo pet zaposlenih, ostalo su uglavnom bili studenti, priča Kristian za portal Jabuka.tv.

Tada mu je na um pala ideja kojom se bavi od toga događaja - stvaranje studentskoga servisa u svom gradu. Ubrzo je kontaktirao prijatelja koji je tada otišao studirati u Švedsku i predložio mu stvaranje sličnoga studentskoga servisa, a prijatelj je spremno prihvatio. Tako su polako počeli razrađivati ideju, a paralelno su se događale druge životne priče.

Kristian je tada upisao Business Akademiju - smjer Projekt Menadžment u Sarajevu, na kojoj je prošao gotovo sve vrste ekonomije i usvojio razne vještine i znanja, a usporedno je radio na projektu u mostarskom SPARK-u jer je htio imati praktičnoga iskustva u radu s projektima. U SPARK-u je upoznao dosta ljudi s kojima i danas radi.
Prije nego što je sam krenuo u poduzetničke vode, u lipnju 2016. godine počeo je raditi za jednu automobilsku kuću, stječući još dragocjenoga iskustva i kontakata. Usporedno s tim, nakon radnoga vremena "slagao" je stvari za Online Student Service.

Studentski servis
U Mostaru je i prije postojao studentski servis preko kojega su se studenti zapošljavali, ali im je taj servis rijetko pronalazio poslove. Prvotno je ideja dvojice partnera bila napraviti klasičan servis koji bi imao ured, zaposlio dvoje studenata koji bi tražili poslove i slično, ali su shvatili da bi to bilo skuplje rješenje.

Stoga su odlučili napraviti platformu, te je tako nastao Online Student Service - web platforma koja povezuje studente i poslodavce s ciljem zadovoljavanja obostranih potreba. Studentima se nudi izbor raznolikih kratkoročnih poslova i praktično iskustvo, a s druge strane poslodavcima se nudi smanjenje administrativnih i zakonodavnih troškova. Kao i obično, početak je bio težak, nije bilo velikoga interesa ni poslova.

I nama je to bila "škola" jer nismo napravili istraživanje tržišta, niti smo negdje testirali svoj "proizvod", govori Kristian za portal Jabuka.tv.

Godina 2016. bližila se kraju, a Kristian i ostali članovi Online Student Service-a su razmišljali bi li odustali, jer njihov servis nije izazvao zanimanje. Prvi posao dogovorili su tek u veljači 2017. godine i priča je tada polako krenula. Kristian je ubrzo dao otkaz u automobilskoj kući jer se želio 100 % posvetiti svom projektu, koji je do kraja 2017. imao oko 100 poslova i 25 poslodavaca.

Temeljna ideja Online Student Service-a bila je povezati studente i poslodavce. To je model koji odgovara poslodavcima za obavljanje kratkoročnih poslova, ali i studentima jer imaju posao kojim će osigurati novac za troškove te steći praktično iskustvo kojim će se razvijati u osobnom i poslovnom smislu. Nažalost, na našim fakultetima studenti uglavnom ne usvajaju vještine potrebne tržištu, objašnjava Marić, koji ističe da bi sveučilišni profesori studentima trebali davati preporuke i povezivati ih s poslodavcima i svojim kontaktima.

Marićeva je želja ostvariti održiv eko-sustav, u kojemu će studente provesti kroz svojevrstan poslovni proces prije nego u "realnom" životu dođu do poslodavaca.

Studenti će time do završetka studija imati teorijsko znanje, koje usvajaju na fakultetima, ali i praktično iskustvo i preporuku poslodavca, što studenti u nas jako rijetko imaju, govori Marić, koji čvrsto vjeruje u moć iskustva i u važnost stvaranja kontakata.

Online Student Service trenutno surađuje s ponajvećom konferencijom na Balkanu - LEAP Summit. Ove godine Marić je postao BiH Ambasador za LEAP Summit i sve se odvija preko njega i Online Student Service-a, kao platforme neprofitne organizacije koju vode. Ta konferencija uskoro će se održati na zagrebačkom Velesajmu, a organizatori očekuju više od 5.000 ljudi.

Marić u travnju najavljuje spektakl za BiH, kada u periodu od 10 dana planiraju organizirati konferenciju u šest gradova BiH: Bihaću, Zenici, Tuzli, Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru.

Sudjelujemo u organizaciji konferencija jer smo shvatili da studente ne trebamo učiti, nego ih trebamo voditi, poput mentora. Mentori su osobe s iskustvom koje svojim "učenicima" skraćuju put, daju prave upute, oni daju određenu vrstu praktičnoga iskustva, navodi Marić.

U ovoj godini Online Student Service planiraju podići na još višu razinu jer su našli nekoliko strateških partnera, čak i iz Tel Aviva. Ti partneri imaju sličnu platformu, ali nemaju jasnu ideju kako sve provesti u djelo.

Stalno upozoravam na važnost kontakata, i te strateške partnere sam upoznao putem preporuke poduzetnika iz Intera Tehnološkoga Parka. To su bili uspješni ljudi s kojima smo se željeli povezati, a imali smo sreće da smo dobili preporuku za strateškoga partnera za područje Balkana, koje je oduvijek strancima bilo teško tržište za rad, govori Marić.

Svijet vode ideje
Kristian Marić uvjeren je da svijet ne vode države, bankari ili neka određena grupa ljudi, nego da svijet vode ideje koje stvaraju pojedinci. Njegova životna priča već je bogata anegdotama i digresijama o uspješnim poslovnim pričama i "slučajnim" rješenjima poslovnih ideja, kojima pomaže gotovo svima koje poznaje.

Kontakti su sve. Često nekome pomognem jednostavno tako što ga povežem s nekom osobom koja se već bavi time. I sam razmišljam tako: ne moraš me uvijek platiti, poveži me s nekim, govori Kristian Marić.

Sebe vidi među onim malim postotkom poduzetnika u svijetu, koji su sretniji kada rade i stvaraju nešto novo i vlastito. S druge strane, poštuje i karijeriste, koji rade svoj posao "od 8 do 4" i uživaju u tome. Njegov životni cilj je ostvariti slobodu, i to na način da ima dovoljno novca za podmirenje troškova, da može raditi što želi i s kime to želi, bez vezivanja ugovorima i sličnim ograničenjima, te da može putovati, upoznavati druge ljude i kulture.

Kao i svaki pravi uspjeh, i ovaj traži puno žrtve i odricanja.

Zimi se budim u 6 sati ujutro. Tijekom proljeća i ljeti ustajem ranije, u 5 sati, jer sat vremena ujutro trčim. Za jeseni i zime nakon buđenja treniram pola sata u svome domu, poslije toga doručkujem i najčešće odem u crkvu na misu. Dnevno imam od 3 do 5 sastanaka, a u međuvremenu pregledavam mailove, dogovaram nove sastanke, organiziram i slično. Ako imam "rupu" od pola sata - tada čitam. Na kraju dana evaluiram sve što sam učinio i napravim plan za sljedeći dan, a poslije toga večeram jer za ručak često nemam vremena, opisuje za portal Jabuka.tv Kristian Marić.

U sve to uspijeva uklopiti i društveni i obiteljski život, naročito nedjeljom, kada malo više odmara.

Ovo su počeci i treba se izboriti. Ali, inače nije ključ u obavljanju više posla, nego u pametnom radu, govori Kristian, koji i sam ističe da je u poslu "uspio" prošli mjesec, a dotad su dvije godine naporno radili bez jasnih rezultata.

Upitali smo ga i kako bismo svi skupa mogli krenuti prema boljemu.

Mi smo ljudi koji koji bi svom susjedu poželjeli samo najgore i sa susjedom se neprestano natječemo, moramo imati bolje od susjeda. Puno bi bolje bilo da jedni drugima budemo mentori i da si međusobno pomažemo, zaključuje Marić za Jabuka.tv.