Katarina Zovko ištuk: Najljepše noći u Mostaru
Noći su mi tako duge,
al´u njima nema tuge,
kada gledam tu ljepotu
nađem smiraj u životu.
Nadivit se ja ne mogu
toj ljepoti od Mostara,
koji prizor pruža noću,
što u meni sreću stvara.
Plamti nebo iznad grada,
dok on svoje snove sniva,
u srcu se nešto budi,
to je ljubav, vatra živa.
Sve me ovo sretnom čini,
gledam gnijezdo u dolini
i Neretvu kako teče,
nju promatram svako veče.
Čarobna je uvijek bila,
meni draga, tako mila,
uz obale svoje snene
cijeli grad je ona svila.
Duga noći nemoj proći
i ti zoro ne dolazi sada,
ne mogu ja napustit idilu,
što po noći u Mostaru vlada.
KATARINA ZOVKO IŠTUK 19. 08. 2014.