Katarina Zovko Ištuk: Mostarske kiše
dok kiša neumorno pljušti, pada, lije,
tuga se uvukla u svaki kutak njegov,
sve je turobno, grad je pod vodom
i ovaj pljusak dobro doš´o nije.
Ne volim kišu, nit´ oblake sive,
jer ovaj grad je rođen, da pod suncem
živi,
al´ eto tako to mora biti,
mjenjat se ne može i mi nismo krivi.
Poznato nama dobro je svima
da najjače sunčeve zrake baš ovdje
griju,
al´ isto tako svima je znano,
da svake jeseni u najljepšem gradu,
poznate Mostarske tužne kiše liju.
Pogled mi tako kroz prozor luta,
kroz kišne kapi, gledam u daljinu,
iz ovog tužnog i potopljenog grada
šaljem pozdrave prijateljima i kćerki
i sinu.
I neću dozvoliti kiši, da mi sreću kvari,
u ovom gradu ima mnogo lijepih stvari,
i neka kiša spere, sve njegove tuge,
za svako bolje sutra i sve dobre ljude.
KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 15. 10. 2015.