Kao da je znao: Han-sol otputovao iz Mostara uoči djedove smrti

Od jesenas taj međunarodni koledž pohađa i unuk preminuloga sjevernokorejskog "dragog vođe" Kim Jong-ila.

On je jedan od 124 učenika iz 35 država svijeta. Za UWC u Mostaru se doznalo diljem svijeta baš kada se na njega upisao unuk sjevernokorejskog diktatora.

Pokušao sam nazvati ravnateljicu Valentinu Mindoljević, ali se nije javila na mobitel, kao ni glasnogovornica koledža Meri Musa.

Na fiksni telefon opet mi se javi isti ženski glas. Pitao sam jesu li iz škole barem nazvali svoga učenika i uputili mu riječi sućuti, ali mi glas veli da ne može davati nikakve izjave.

- Joj, to je više neizdrživo, čitavo jutro, od šest sati, zovu novinari, pa svakome moram objašnjavati da ne dajemo izjave. I ne znam zašto toliko inzistirate, on je kao i drugi naši učenici, umiru i njihovi djedovi - čudi se ženski glas.

Istina, umiru djedovi i ostalih učenika s koledža, ali ni jedan nije "dragi vođa", pokušao sam opravdati novinarsku znatiželju. I izraziti čuđenje što glasnogovornica šuti o svemu. Umjesto da sazove tiskovnu konferenciju i kaže nekoliko banalnih rečenica... S manje napora veći učinak.

Za gastarbajtere i sve ljude koji rade izvan zavičaja nema veće sreće u nesreći kao kada im djed ili baka umru o Božiću. Jer ionako dolaze na odmor za božićne blagdane, pa s istim troškom "odrade" i pokop dragog djeda ili bake.

Manje sretnima se dogodi da taman dođu nakon Božića u Berlin ili Bern, pa im zazvoni telefon i uplakani glas priopći: "Umra je did." Pa ti traži slobodne dane i vrni se natrag.

Po tome je mali Kim Han-sol imao sreću u nesreći. Taman stigao doma, a djed na samrti.

Vidi ga živa, poljubi, potom sahrani i oplače, sve za vrijeme praznika.

Može biti da se neće ni vraćati u Mostar jer bi ga nakon ostavinske rasprave mogla zapasti neka visoka funkcija u državi. Što će mu škola kad je imao onako moćnog dida.

Petar Miloš/slobodna dalmacija