FOTO  Iskustvo Slave Galić, studentice Sveučilišta u Mostaru u Poljskoj

Imali su priliku putovati, raditi, upoznati druge kulture, predstaviti svoju vlastitu i naučiti neki novi jezik ili pak usavršiti engleski. Jedna od praktikantica je i Slava Galić, studentica Sveučilišta u Mostaru, a ovo je njena priča.
„Dzień dobry (''pozdrav'' na Poljskom), zovem se Slava Galić i ispričati ću vam zašto i kako sam provela svoje ljeto 2015. na volonterskoj praksi u Poljskoj.
Za početak da kažem nešto o sebi. 2012. sam upisala fakultet na Sveučilištu u Mostaru, dvopredmetni studij Hrvatski-Engleski jezik i književnost. Trenutno sam zadovoljna studijem, ali sam osjetila potrebu pokušati nešto novo i otići negdje dalje. Obzirom da sam student i nemam stalnih primanja, osim onoga što mi roditelji daju, morala sam potražiti nešto što će biti kvalitetan, ali ujedno i financijski povoljan izbor. Tako sam guglala po internetu sve dok nisam naišla na stranicu AIESEC neprofitne studentske organizacije u Mostaru koja studentima pomaže pri odlasku na studentske prakse u razne dijelove svijeta. Ova organizacija se kasnije pokazala idealnom za mene.
Odlučila sam se ići u Poljsku na projekt International Kindergarten u Wroclawu u trajanju od 6. srpnja do 14. kolovoza i upala kao jedina volonterka iz Bosne i Hercegovine. AIESEC-eri u Mostaru su mi pomagali sa svime, odgovarali na moja brojna pitanja i nedoumice oko odlaska u stranu zemlju na minimalno šest tjedana, što je financijski i kulturološki tada za mene bilo prestrašno. AIESEC mi je osigurao hranu i smještaj i pomogli su pri traženju sponzora bez kojih bi moj odlazak bio nemoguć.
Kada sam stigla, nisam znala što očekivati i pitala sam se nestrpljivo tko su ti ljudi s kojima ću raditi. Tek što sam ušla u kuću, već su me čekala zanimljiva lica jer je svatko od EP-jeva (kratica za volontere ovoga tipa u AIESEC-u) bio iz druge zemlje i meni nerijetko teško pamtljivih imena. To su bili Elmin iz Azerbajdžana, Bernadett iz Mađarske, Zeycan iz Turske, Maggie iz Kine i Catalina iz Ukrajine. U tom trenutku sam doživjela kulturni šok jer je trebalo upoznati svakoga od njih da bismo se dobro slagali, a k tome i još se prilagoditi kulturi Poljske o kojoj sam vrlo malo znala.
Nakon dva tjedna dobili smo novoga EP-a iz Maroka, Ayouba, tako da nas je bilo ukupno sedmero u Wałbrzychu. Wałbrzych je izrazito lijep i miran gradić, ali još nedovoljno urbaniziran i siromašan zabavnim sadržajima.
U ukupno sedam vrtića smo radili sa djecom uzrasta od pet do osam godina koja su jedva poznavala engleski jezik. Stoga smo na sve načine komunicirali sa njima pa i naučili ponešto poljskoga. S obzirom na moj studij hrvatkoga jezika, boravak u Poljskoj mi je dobro došao i za istraživanje i živo slušanje jednoga od staroslavenskih jezika o kojemu smo učili na Fakultetu.
Prvoga radnoga tjedna smo otišli sa djecom u zoološki vrt i proveli smo predivno vrijeme u prirodi. Ta šuma, tipična europska borovina, prepuna mirisa i zvukova života. Svaki vikend, u slobodno vrijeme, bismo išli na put i tako smo još razgledali Wrocław, Krakow, Auschwitz, Varšavu, Gdańsk, Sopot, Poznań, Gniezno, te istinske ljepote pa smo otišli u Rock City i Pec pod Sniežka u Češkoj.
Također sam imala priliku šaroliko predstaviti svoju kulturu i posljednjega tjedna moga boravka na Closing seminaru upoznati ostale EP-jeve iz raznih krajeva svijeta: Egipta, Tunisa, Vijetnama, Kanade, Brazila, Pakistana. Po završetku Closing seminara svi smo dobili certifikate zbog uloženog truda u ovaj projekt.
Što se tiče same prakse, preporučila bih je svima koji su željni znanja, putovanja, otkrivanja i socijaliziranja jer je u srži to ono što ćete dobiti zauzvrat. Iskustvo i predivne uspomene vam nitko ne može darovati niti ih možete kupiti, samo osjetiti. Ako vas je imalo moja priča privukla i potaknula na razmišljanje pozvala bih vas da se priključite i odete na praksu. Meni je ova praksa ostavila pozitivan dojam usprkos nekim tehničkim problemima sa AIESEC-om u Wrocławu. Treba biti na sve spreman jer nije lako otići i ostaviti sve za sebe, a kada ste u drugoj zemlji onda posebno treba biti oprezan jer nikad ne znate što se može dogoditi, a pogotovo ako ste jedini došli predstavljati svoj narod.
Biti drugačiji ne znači biti lošiji, to znači biti bogatiji za još jedno iskutvo i rezultira ujedinjenjem u različitosti. Upoznavanjem se ljudi najlakše rješavaju predrasuda te se promiču vrijednosti intekulturalnosti.
Nie mówię do widzenia, lecz do zobaczenia!
Ne kažem zbogom, nego do viđenja!"

Ukoliko i Vi želite imati ovako posebno iskustvo kao Slava, prijave za zimske prakse su još uvijek otvorene, zato požurite i javite nam se na facebook stranicu.