Huda jama, Mostarski rudnici i selo Vrdi vrata vatikanska

vrdi, Čabulja, ometaljka , vrdi, huda jama, rudnici
Bilo je to u sklopu Maceljske karike velikog Bleiburškog genocidnog lanca namijenjenog hrvatskim braniteljima iz 40-ih godina i svima onima koji su na bilo koji način stali u obranu svoje, poslije 800 godina obnovljene države. I Huda jama u Sloveniji je jedna od 1700 karika spomenutog titopartizanskog genocidnog lanca.

Knjiga „ Huda jama" autora Romana Ljeljaka, je ovih dana predstavljena i u Krapini, u gore spomenutom samostanu, u organizaciji HŽD-a i HENS-a. Zbog svog solarnog djelovanja, iznošenja povijesne istine, bijele kao sir, na sunce, hrabri istraživač i publicist, naš Tolstoj, Roman Ljeljak je zaslužio sva priznanja i pohvale.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz Krapine je vaš izvjestitelj produžio prema jugu, na obiteljsku proslavu, gdje je bio svjedokom savijanja trećeg obiteljskog gnijezda, i želje hrvatskog branitelja, oca petorice sinova, da se s ovakvim proslavama nastavi. Usput se susreo s još dvije novoizišle knjige, koje itekako zaslužuju da se naši čitatelji upoznaju s njihovim naslovima. Knjiga koju je napisao sin rudara Dragan Vidović, „Mostarski rudnici" je pravo štivo za sve one koji su na bilo koji način povezani s rudarstvom, rudničkim oknima, rudarskim zgodama i nezgodama i koje zanima rudarska povijest Mostara. Neka ju profesori rudarskih fakulteta što prije uvrste u ispitnu literaturu svojim studentima. Alija Sirotanović, sa 152 tone, nije najbolji rudar 20-og stoljeća nego Nikola Škobić s 166 tona iskopanog uglja. Odlikovanje po mjeri politike pobijaju podaci objavljeni u knjizi „ Titovi rudari" str.21 i 24.

Za nas je dodatno interesantna, jer smo u njoj naišli na prilog o sv. Barbari, zaštitnici rudara, kojoj se mole, ističu njene slike i kipove u rudarskim prostorima, kapelice, crkve, molitvene skupine i dječji zborovi u rudničkoj okolini nose njene ime...

Zloglasna Huda jama u Sloveniji, napušteni rudnik, nosi naziv i Barbara Rov, i Ugljenokop Sv. Barbare. Ovdje sv. Barbara nije mogla pomoći. Dijelila je mučeničku sudbinu s ostalim žrtvama. Sotona je ovdje bila jača, i od čovjeka, i od svih svetaca, pa i od sv. Barbare.

Knjiga" Selo Vrdi vrata vatikanska" je napisana u organizaciji Koordinacije udruga proizišlih iz domovinskog rata. Među autorima, vrsnim imenima iz; vojničkog, političkog, novinarskog i crkvenog života, bljesnuo je Josip Marić, sin poginulog zapovjednika, koji je još kao 4-godišnjak, preko sačuvanog pisma tati- Čuvaj se tata, bio na prvoj liniji.

S obiteljskog, zavičajnog, domoljubnog, povijesnog i vojničkog aspekta, umjetnički, u desetercu je na desetak stranica, s prve linije oslikao tadašnji krvavi međucivilizacijski okršaj na našem najhrvatskijem prostoru, tamo gdje se iznad hladne Neretve visoko izdižu, burom opuhani i zvizdanom opečeni kameni vrhovi Čabulje, Čvrsnice i njihovog brata Prenja.

Nekadašnja otomanska sila opet biše na nas udarila. Napisao je Markan Golemac, Josipov učitelj deseteračke umjetnosti. Knjiga je puna izvornih dokumenata, srpskih i bošnjačkih državnih tajni... koji pokazuju da se preko fundamentalističkog muslimanskog političkog vodstva, i njihove armije BIH, koju su vodili jugokomunizmu odani oficiri KOSA, koji su zagrizli bačenu velikosrpsku udicu o pomoći muslimanima za izlazak na more, kako bi se zajednički hrvatskoj državi zadao smrtonosni udarac, Srbija izašla na hrvatski jadran, čime bi ostvarila „svoja vekovna istorijska prava", a muslimane, koji bi tada ostali sami, kao fundamentaliste, uz pomoć Europe pojeli za doručak. Sve to potvrđuju dokumenti koji kažu da je baš na isti dan, i u isti sat, 9.9.1993.godine srpska vojska planirala iz Medačkog džepa okupirati Gospić, čime bi bio otvoren put do Karlobaga, a armija BIH, operacijom Neretva 1993. Izići u Ploče i Neum.

No, Selo Vrdi, za koje je u fundamentalističkim krugovima rečeno da su vrata Vatikana, su za Zuku bili pretvrdi. Oni su naše druge Čavoglave, i možemo samo zamisliti, da je ta bitka izgubljena, kako bi se procesi dalje odvijali, i dali bismo doživjeli Bljesak i Oluju.

Selo se veže uz lokaciju BILE, gdje se gradi, najveće u Europi Groblje mira s tisućama bijelih križeva, a pisac ovih redaka, dječak s kamena, je posebno ponosan što je rođen i odrastao u ovome selu. Ponosan je i na svog, rodbinski povezanog, novopečenog pjesnika i junaka Josipa Marića.

Žarko Marić

glasbrotnja.net