Govor dekana FPMOZ-a Maria Vasilja na otvaranju izložbe djela 2. likovne kolonije Krešimir Ledić

Poštovani sudionici Likovne kolonije, poštovani gosti i uzvanici, poštovani posjetitelji likovne izložbe radova s druge po redu Likovne kolonije „Krešimir Ledić" čast mi je pozdraviti Vas i zaželjeti Vam dobrodošlicu.
Još jednom ćemo zastati pred djelima ljudi koji stvaraju za naše oči djela koja odražavaju, preobražavaju i domišljaju linije i boje koje nas pozivaju na duhovnu avanturu traganja za ljepotom čiji je vjerni službenik bio i naš prijatelj Krešimir Ledić. Jedna mudra izreka kaže: Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelj će te voljeti i ostaviti trag u srcu. I kad god se prisjetim Kreše čini mi se da je upravo to tajna njegovog suživota s nama i nakon njegove smrti jer on osim po svojim djelima, očito je, živi i po ljubavi koju nam je darovao.

Ova likovna izložba jesu radovi nastali u Krešinu čast unutar tematskog okvira kojega smo ponudili našim likovnim stvarateljima: Učitelj i odgajatelj Hercegovine fra Didak Buntić; voda njezino obilje i nestašica. Ovo je ujedno prigoda da zahvalim našoj rektorici i predsjednici Matice hrvatske Mostar prof. dr.sc. Ljerki Ostojić što je naša Likovna kolonija ušla u zvanični program Proljeća s Maticom, i što smo ostali jedan od njezinih sadržaja.

Tako će i iduće godine Likovna kolonija „Krešimi Ledić" biti u okviru Proljeća s Maticom Matice hrvatske Mostar, ali ovaj put i Šimićevih dana Matice hrvatske Grude od 3. - 8. svibnja 2016. godine na čemu posebno zahvaljujem načelniku općine Grude Ljubi Grizelju, Matici hrvatskoj Grude i njezinu predsjedniku Mariju Bušiću kao i Organizacijskom odboru Šimićevih dana.

Tematski okvir iduće kolonije bit će Antun Branko Šimić i ekspresionistički simbolizam Hercegovine.
Ekspresionistički umjetnik koristi predmetnu stvarnost koja ga okružuje kako bi nam mogao predočiti vlastiti unutarnji svijet. Antun Branko Šimić upravo je na takav način slikao prostore vlastite duše koristeći se svojom i našom Hercegovinom. Njegovo oslikavanje prostora vlastite duše ostaje kao ljepota i izazov:

Taj brijeg, na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: Tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Družit ćemo se ponovno, ako Bog da, od 3. do 8. svibnja 2016. na likovnoj koloniji koja će nas vraćati uvijek jednom čovjeku i prijatelju. Jedna stara mudrost nas savjetuje: Druži se s onima koji te čine boljim. A Krešo je u svima nama znao pronaći upravo ono najbolje i stoga ćemo ga se uvijek rado sjećati i u njegovu čast stvarati prisjećajući se Antuna Branka Šimića i njegove čežnje da iskaže sve što ga okružuje:

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: On je tu! Ko ćutanje je težak.

Iako smo svjesni da iskazati sve ostaje tek čežnja umjetnika, njegov izazov i nas će, vjerujemo, to isto nagnuće pokrenuti da tražimo, čeznemo i uvijek iznova pokušavamo dosegnuti zvijezde.

U to ime želim vam svima ugodno druženje, uživajte u izložbi djela nastalih na drugoj po redu Likovnoj koloniji Krešimir Ledić.
U nadi novih susreta svako vam dobro i živjeli!