Galerija Aluminij ugostila iznimnu Božićnu priču Andree Šunjić-Bernadić i Marijane Filipović

...Andree Šunjić-Bernadić i Marijane Filipović, uokvirena pod nazivom Priče iz Staroga i Novoga zavjeta. Riječ je o ukupno dvanaest radova, većih dimenzija, sakralne tematike, koji su nastajali za trajanja njihova poslijediplomskoga studija.

Umjetnice su rođene u Mostaru, Andrea 1984. a Marijana 1986. godine. Obje su magistrirale slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka, a trenutačno su na poslijediplomskomu studiju Ars Sacra iste akademije, pod stručnim vodstvom mentora prof. Ante Kajinića. Dosad su izlagale na više skupnih izložbi, k tomu Andrea je imala i jedan, a Marijana dva samostalna postava.

Postav, koji će ostati otvorenim za besplatno razgledanje tijekom sljedeća dva tjedna, otvorio je rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, iščitavši kritička promišljanja povjesničara umjetnosti Tomislava Ćavara koji je opisao doživljeno nakon susreta s umjetnošću ovoga nadahnutog slikarskog dvojca.

Pišući o stvaralaštvu Andree Šunjić-Bernadić, Ćavar ističe kako ona ostvaruje slikarstvo koje je narativno, intimističko, dramatično i edukativno.

- Ono nam ne dopušta ostati na površini slike nego traži od nas biti dijelom prikazanih događaja i sudjelovati u njima, ostvarujući na taj način istinsko religiozno iskustvo. Kroza radove provlači meditativno plavu, stupnjujući njezine tonove od svijetle do tamne i na taj način iskazuje različnu paletu raspoloženja i psiholoških stanja, ovisno o temi za koju se boju koristi. Također, eksperimentira uvođenjem pleksiglasa, perforacija, kaširanoga papira i obojenoga silikona - piše Ćavar, secirajući potom svaku od Andreinih umjetnina u ovomu postavu, između kojih je, svakako, najdojmljiviji osvrt na sliku Posljednja večera. Ćavar poručuje kako na tomu radu dominira dramatičnost trenutka pri ustanovljenju euharistije, ali i kako slikom Polaganje u grob Andrea završava ciklus, otvarajući promatraču mogućnost preispitivanja svoje tamne strane.

Baveći se djelom Marijane Filipović, Ćavar podcrtava kako, tijekom poslijediplomskoga studija, prolazi kroza nekoliko likovnih etapa, mijenjajući postupno svoj likovni jezik.

- Na početku, potpuno smireno slika velikim širokim plohama, a sve likove svodi na simbole, da bi postupno krenula ka perforiranju površine slika i došla do dramatičnosti snažnih i jasnih konturnih linija koje podsjećaju na vitraje gotičkih prozora. Perforiranjem svojih slika pušta nas ući u prostor, u kojemu se odvija evanđelje, i biti neposrednim sudionicima religioznih događaja - promišlja Ćavar, razlažući do u tančine i Marijina djela, između kojih za Posljednju večeru ističe kako razbija ideju tradicionalne slike i približava se konceptualnomu, produžujući stol za večeru izvan okvira slike, čineći ga ujedno Kristovim tijelom i pretvarajući apostole u Kristove udove.

- U prikazu Šimun nosi križ, lirske linije postaju ekspresivnima i stvaraju nepreglednu mrežu osjećaja i emocija, iz kojih se rađa horror vaqui. Koplja stražara strše prijeteći, dok Krist pada ispod ljubičastoga križa, znamena patnje i trpljenja. Sumnju sv. Tome prikazuje na jednako dinamičan i dramatičan način, koristeći dinamizam isprepletenih linija, kojima dodatno pojačava snagu samoga prikaza i sumnje sv. Tome. Linije se isprepleću poput dijagrama emocija i neobuzdano šire po čitavomu poliptihu koji zatvara kvadratni prostor te postaje, na neki način, slika u koju se može ući - završava Ćavar.

Večer otvorenja koje je okupilo pristojan broj ljubitelja likovne umjetnosti, čak i unatoč bogatoj kulturnoj večer u Mostar, s nizom zanimljivih zbivanja na različnim adresama, glazbeno je oplemenila članica Hrvatske glazbe Mostar Nikolina Glavina, odsviravši na flauti djelo Bog je moj spasitelj, za koje tekst i glazbu potpisuje Maja Majcen, te skladbu Obećana djevica, koju je napisao Mirko Filipović, koristeći glazbenu podlogu engleske pučke pjesme.

aluminij.ba