Galerija Aluminij bila je pretijesnom za sve poklonike lika i djela velikoga Vlade Puljića

... sinoć je u Galeriji Aluminij svečano otvorena veličanstvena posthumna izložba slika i crteža velikoga mostarskog akademskog slikara Vladimira Vlade Puljića. Postav, uokviren pod imenom Vjeran sebi, gradu i podneblju, presjekom je njegova višedesetljetnog likovnog stvaranja, s ukupno 38 izloženih likovnih djela, koja ostaju dostupnima za besplatno razgledanje sve do 16. ovog mjeseca.

- Poklonici Vladina stvaralaštva dugo su čekali na ovaj postav i čini me ponosnim ovako uspješna završnica pothvata koji, na osobit način ovdje u Mostaru, znači i čast i iznimnu odgovornost. Pripreme su trajale mjesecima, no uspjeli smo razgrnuti stereotip površnosti u poimanju Vladina stvaralaštva. Naime, uz njegove znamenite šipke i onu Hercegovinu koja je iščeznula, a koju promatramo kroz kistom ovjekovječene stapove, sinije i nanizani duhan, otkrili smo i dimenziju Vladine apstrakcije, njegovih riba jarkih boja i nejasnih obrisa, dimenziju provokativne erotike koja je i autorovim pogledom u budućnost... Usudim se kazati kako će ova izložba, godinu uoči desetljeća od Vladine smrti, zapravo biti prekretnicom u jednomu novom načinu ispravnoga kritičkog vrjednovanja njegova stvaralaštva - prokomentirao je Darko Juka, direktor Odjela korporativnih komunikacija i marketinga Aluminija.

Izvrsna likovna priča, postavljena u suorganizaciji Galerije Aluminij, Filozofskoga i Fakulteta PMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, a u suradnji s članovima obitelji Puljić, u čijemu su vlasništvu sva izložena djela, privukla je i mnoštvo uglednika, od visokoga predstavnika Valentina Inzka i sveučilišne rektorice Ljerke Ostojić, preko uglednih mostarskih matičara i brojnih likovnjaka, među kojima je posebnu pozornost svakako izazvao dolazak 93-godišnjega Jusufa Juse Nikšića.

Supruga pokojnoga Vlade, Blagica, u ime ganute obitelji pozdravila je okupljeno mnoštvo, a podsjećajući na to kako je Vlado u Mostaru bio poznat kao najznačajniji pjesnik među slikarima i slikar među pjesnicima, likovni kritičar Ivan Vukoja osvrnuo se na njegov opus, promatrajući ga kroz dvije cjeline, onu do 1990-ih i onu nakon tih godina.

- Puljić je slikar života i vitalnosti, koji su našli otjelotvorenje u njegovu arkadijskomu prostoru, Hercegovini. Upravo ta specifična varijacija raznorodne hercegovačke prirode, kao prostora u kojemu se susreću i prepliću različne kulture i životni narativi, oblikovala je njegovo biće i uvjetovala tijek cjelokupnoga života i umjetničkoga izražavanja. Zato se njegova umjetnost s vremenom preobražavala u čuvara tradicije koja je gotovo iščeznula, ali od koje je sve krenulo i koju je nemoguće poništiti. Puljić, slikar objektivne stvarnosti prožete osobnim nadahnućem, pripada naraštaju mostarskih stvaratelja koji su likovnu umjetnost utkali u diskurs svakodnevnoga života i snažno ju vezali za kulturni identitet grada. U šarolikoj lepezi umjetnika mostarskoga likovnoga kruga, izdvojen je kao onaj koji se slikarstvom osvrće na ono preko čega ostali olako prijeđu, koji traži najviše u najmanjemu i uvijek se vraća onomu što ga se najdublje dojmilo. Njegova životna filozofija, njegov svjetonazor, način života, odnos prema sebi, svijetu i ljudima bio je toliko originalan i višeznačan da se s pravom može kazati kako je bio i znamenom Mostara i Hercegovine, ali i svojevrsna kulturna institucija. Ovom svojevrsnom retrospektivnom i monografskom izložbom htjeli smo pokazati raznolikost tehnika, stilova i motiva Vlade Puljića, zapravo pokazati kako je bio velikim majstorom u svim tim stilovima -kazao je Vukoja, napominjući kako se podjednako uspješno izražavao i riječju, odnosno stihom, jednako intrigantno, prepoznatljivo, ali ne i predvidivo.

Na tomu tragu, povjesničarka umjetnosti Barbara Martinović u kataloškomu osvrtu prožima Vladino slikarstvo i njegovu poeziju, izvodeći zaključak kako je on svoj poetsko-likovni prostor ispunio znakovima poput sunca, kamena, žeđi, kiše, oblaka i šipaka.

- Ako se odlučimo sagledati njegovo stvaralaštvo kroz riječ i sliku, onda će njegove slike s motivima šipaka kroz poeziju postati nešto sasvim drugo, odnosno mogućnost interpretacije toga znaka bit će znatno širom. Nakon pročitane pjesme, šipak se shvaća kao jedan od najsugestivnijih znakova hercegovačkoga podneblja, jednako važan kao sunce, kamen, žeđ ili kiša, a možda i važniji jer je rezultatom svih njih. Puljić crpi nadahnuće iz prostora Hercegovine, prostora teškoga za življenje, zagasitoga, krutih oblika i punoga strogih, izmučenih i suhih lica ljudi koji se s njime bore. U takovu se prostoru nešto svjetlosti pronalazi u plodovima šipka koji postaje znamenom svojevrsnoga čuda, znamenom posebnosti ovoga podneblja - raščlanjuje Martinović.

Čast proglašenja izložbe otvorenom pripala je direktoru Aluminija d.d. Mostar Mariju Gadžiću koji nije krio radost zbog činjenice da je upravo Galerija Aluminij udomila ovaj izvanredan postav. Pozdravivši obitelj i ljubitelje Vladina stvaralaštva, Gadžić je poručio kako je, unatoč ljepoti svega izrečenog, to tek zrnom soli u moru onoga što je Vlado bio i što Vlado jest, kako za naš, tako i za naraštaje koji dolaze.

Glumac HNK Mostar Robert Pehar razgalio je prepune galerijske izložbene salone kazivanjem stihova Vladinih uspješnica, od Vinske mušice i Stećka, preko Gunja i Pozdrava. Večer otvorenja glazbeno je oplemenio slikarev unuk Josip Palameta, otpjevavši Vino i gitare i Temperu, uz glasovirsku pratnju svojega brata Marka.

Inače, Vladimir Vlado Puljić rođen je u Zagrebu, 1934. godine. Završio je 1954. Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao 1958. pri Akademiji primijenjenih umjetnosti (Akademija primenjenih umetnosti) u Beogradu. Ostvario je više od 30 samostalnih i sudjelovao u više od 100 skupnih izložbi diljem svijeta. Objavio je sedam zbirki pjesama i 2000. godine opsežnu likovno-poetsku monografiju, uz 45. obljetnicu svojega djelovanja. Zastupljen je u više antologija bh. i hrvatskoga pjesništva. Bio je članom ULUBiH, HDLU, DHLU FBiH, Društva pisaca BiH, DHK, Toskanske akademije Il Machiavello u Firenzi i talijanske nacionalne akademije Gli Etrurschi iz Vade (Livorno). Živio je i stvarao u Mostaru, u kojemu je i umro 2008. godine.

Katalog izložbe dostupnim je na sljedećoj poveznici, a izvješće s otvorenja izvrsno zaključuje sljedeća Vukojina misao: Vjeran sebi, gradu i podneblju, Vlado je Puljić istodobno bio baštinikom mostarske i hercegovačke kulturne tradicije, ali i aktivnim sudionikom procesa njezina nastajanja. Stoga će, ne samo njegovo stvaralaštvo, njegove slike i pjesme, vremenom postajati sve važnijom odrednicom kulturnoga naslijeđa Mostara i Hercegovine, nego će i on sam, njegova životna priča i filozofija, biti nezaobilaznim gradivom za sve one koji u budućnosti budu željeli upoznati dušu grada i duh vremena u kojemu je živio.

Sve fotografije u GALERIJI