DRAGAN FILIPOVIĆ Voditelj i utemeljitelj više klapa i zborova u Mostaru

Što su sve osvojili, gdje nastupali i kako je bilo, razgovarali smo s don Draganom Filipovićem, voditeljem i utemeljiteljem više klapa i zborova u Mostaru.

Kako objašnjavate da fenomen klapskog pjevanja raste?

Jedanput je zapisao naš pjesnik, akademik i najveći tekstopisac klapskih pjesama, Jakša Fiamengo: Klapa je krug, a središte mu je u Omišu. Krug je istodobno i središte svijeta i njegov omotač - ničim nije ograničen, a najmanje ne crtom koja ga opisuje (opasuje!) i kruži oko njegova središta. On je beskonačno. Krug je - filozofi će to reći - proširena točka, znak ishodišnog jedinstva, može simbolizirati božanstvo koje nije sagledivo samo u njegovoj nepromjenjivosti nego i u rasprostranjenoj dobroti, kao ishodište, opstanak i trošenje svih stvari...

"Klapa je krug a središte mu je u Omišu. Nije to slučajno. Mjesto je to gdje Cetina svečano ulazi u more. Mjesto gdje se miješaju dva svijeta, dva pogleda na svijet. Onaj slatkovodni, koji rijeka donosi sobom probijajući se kroz klance i gudure... i onaj slani, morski koji dočekuje rijeku da je pomiješa sa velikim prostranstvima i raznese na sve strane svijeta. Da bi trajala i da se ne bi zaboravila. Omiš je i razlogom da su se tu "rodile" velike klape: DC Vranjic, Trogir, Lučica, Šibenik, Ošjak, Nostalgija... pa onda Šufit, Bunari, Kaše...Tu su zanat klesali klapski voditelji i kompozitori, kao: Ljubo Stipišić - Delmata, Duško Tambača, Nikola Buble, Dinko Fio, Krešimir Magdić..., a onda i istaknutih pjevača Joško Prijić, Vinko Coce, Tonči Milatić, Špiro Jurić i dr. Svi su oni ostavili duboki trag, ne samo u povijesti nego i na buduće generacije." Stoga slobodno mogu reći da je i naše podneblje, posebice Mostar, bio aktivni sudionik ovih povijesnih događanja u Omišu. Naime, naša stara i legendarna klapa Mostar sudjelovala je na prvom FDK 1967., ali i poslije na petnaest festivala. Dakle, i mi smo dio toga kruga u Omišu.

Nastavlja li ovo novije doba tu tradiciju?

Naravno. Mogu reći da su naše klape umjereno zastupljene u FDK. Tu su: Signum, koji je donio i nagrade u svoj grad. Zatim Delminijum, Zvizdan muški, Trebižat, Izvor, Krš... U finalu su bili: Diva, zatim dva puta Narenta, a onda ženska klapa Drača koja je donijela pet nagrada s omiških festivala. Čak i prvu iz debitantskog finala. Kao takva, uz legendarnu klapu Mostar, klapa Drača je najtrofejnija klapa na ovim prostorima.

Na što ste najviše ponosni?

Da, ponosan sam što sam mlade ljude usmjeravao na plemenitu glazbu koja obogaćuje, formira, odgaja... radio sam to i u glazbenoj školi Široki Brijeg i još uvijek to radim u Mostaru. Drago mi je kad vidim neke moje učenike u klapama, osim onih s kojima izravno i konstantno surađujem, kao što su: Diva, Signum, Dobrkovići, Smilje, Ar'ja, Trebižat, Hrvoje, Bratovština... Ali iz toga nastojanja je izišao i jedan prekrasan i kvalitetan zbor, kao što je Pro musica. Taj zbor je u ovih petnaest godina ispjevao velika, teška i zahtjevna djela. Taj zbor je imao preko devedeset nastupa - koncerata diljem Europe. Doveo je u grad Mostar mnoge soliste, dirigente, orkestre..., ali je i predstavljao grad u mnogim i mnogim gradovima. Puno je više dao Mostaru nego Mostar njemu. Na takav način su potekle i nastale mnoge klape koje su donijele u grad dosta nagrada. Zbog toga sam ponosan, bolje reći zadovoljan jer nisam gubio vrijeme i nisam nudio rog za svijeću. No u isto vrijeme sam i tužan jer nemamo neki klapski kutak, ili kulturni kutak, gdje bi te nagrade stavili, izložili, pohranili... jer bi one trebale biti poticaj novim generacijama, ali... Veliki Platon je rekao: Pokažite mi koja je glazba u državi, pa ću vam reći kakva je država....

Kakav je inače osjećaj nastupati u svim tim mjestima i na festivalima, doprinosi li ozračje i sam ambijent nekom drukčijem zvuku i izvedbi?

Meni osobno je to divan osjećaj. Prvo, volim da ljudi s kojima radim dožive neku satisfakciju da vrijeme nije provedeno među četiri zida, da se ostvare, da osjete uspjeh... Ne mora to biti nagrada, ali uspješno izvedene skladbe, lijepo prezentirana umjetnost. Zatim druženje, nova poznanstva, novo iskustvo. Uvijek te netko nanovo obogati, pozitivno iznenadi, nešto novo i lijepo otkriješ, spoznaš. A onda taj topli i plemeniti zvuk klape, harmonije po lijepim kamenim trgovima, crkvama... To me ispunja, oplemenjuje, raduje, obogaćuje. Kako reče naš Mozart, Boris Papandopulo: Glazba je nevidljiva paučina, nit između srca i uma koja u čovjeku otkriva nešto divno, neshvatljivo, nadljudsko, božansko...

Za koji je nastup bilo najviše treme, a za koji očekivanja?

Kad sve zbrojim i oduzmem, najviše treme je bilo kad sam dirigirao sv. Misu u Banja Luci koju je predvodio papa Ivan Pavao II. Bio je to ogromni aparat zbora i orkestra od 1000 ljudi. Zatim kad smo u Mostaru izvodili Verdijev Requiem. Vrhunac je to vokalne i instrumentalne glazbe. Hvala Bogu sve je dobro prošlo. A očekivao sam malo više kad je klapa Drača bila drugi put u finalu Omiša... Očekivao sam, priznajem, više od 3. mjesta, jer su čudesno otpjevali svoje skladbe. To mi je i struka tu večer potvrdila, ali se i ispričala. No, život ide dalje. Pred ovom mladom klapom je još puno toga, ako Bog da.

Možete li usporediti klapsku pjesmu u Hercegovini i Dalmaciji, jesmo li napredovali u posljednjim godinama?

Kad je nešto nekom kraju, podneblju svojstveno, vlastito, onda je to teško dostići. No mi smo naslonjeni na Dalmaciju koja je izvor klapske pjesme. Stranci ne mogu vjerovati kako naš čovjek, težak iziđe iz polja, vinograda, maslinika, vrati se s ribolova, dođe u konobu ili sjedne na pjazu i počne četveroglasno pjevati. To što je nekima nemoguće ili je teško, našem čovjeku je lako. Rodio se u tom podneblju, živi s tim i to ide. Hercegovina je naslonjena na Dalmaciju i naravno da to jednim uhom osluškuje, pjevuši i po malo se inkulturira u tu pjesmu. Nedavno je Narenta bila u Skradinu na 36. klapskom festivalu. Bilo je to ogromno iskustvo, dar koji je nemjerljiv jer je nastupila s klapama kao što su: Nostalgija, Bunari, Jacijera, Cambi, Kaše, Šufit... To mora ostaviti pozitivan trag na njihovo pjevanje. Ili, gdje ću ne spomenuti klapu Drača koja je prije par dana nastupila u Omišlju na otoku Krku - festival Omišljanska Rozeta. Bilo je tu petnaest klapa. I domaća klapa je bila iz Omišlja, ali Drača uzela prvo mjesto žirija i prvo mjesto publike. Dakle, apsolutni pobjednici. Stručni žiri je bio iz Zagreba, Splita, Rijeke... No ljudi su glasovali za interpretaciju, za glazbu, za umjetnost. Dakle naše klape se mogu vrlo približiti tom izvornom dalmatinskom izričaju.

Tko u Omišu dobije punte, njega svatko prizna

Kakvi su planovi, a koje su želje za budućnost...

Postoji tradicionalni klapski susret u Trebižatu koji je obično koncem kolovoza. Nekako je uvijek jedna od naših klapa nastupala na Etnofestu u Neumu. Ove godine je dvadeseti fest po redu, vjerujem da će biti izabrana i jedna od naših klapa i njihova uspješna izvedba. No zbor Pro musica, u kojemu su i klape ima vrlo zahtijevan nastup i ne lak program na završetku Dubrovačkih ljetnih igara 26. kolovoza. To je ujedno otvaranje Mini festivala ili kako ga zovu: Dubrovnik u pozno ljeto. Zbor Pro musica, kao i Zbor glazbene umjetnosti iz Mostara, zajedno bi trebali izvesti Mozartovu krunidbenu Misu i Vivaldijevu Gloryu. Svira Dubrovački simfonijski orkestar. Dirigent je iz Austrije Christopf Pernestrini koji sa sobom dovodi i soliste. Budući da je slijedeće godine 50. godina od FDK - Omiš, nastojat ćemo to obilježiti na poseban način. Naravno spomenuti se i klape Mostar koja je sudjelovala na prvom FDK i naravno, pokušati se plasirati sa što više naših klapa u polufinale, ali i u finale jubilarnog Omiškog festivala. Jer Omiš je nešto posebno. Tko u Omišu dobije punte, njega svatko prizna. Te punte mu nitko ne može oduzeti. Ta klapa je jednostavno prošla sito i rešeto. Ta klapa se izdignula iznad prosjeka i to joj nitko ne može oduzeti.

dnevni list