FOTO  Čudna jada od Mostara grada gdje fasade padaju sa zgrada

Mostar nije prekriven šatorom, ali je i bez njega je jedan od najvećih cirkusa na svijetu. Ovaj puta nećemo ulaziti u političke domene te tvrdnje, premda i tu ima dosta nelogičnosti koje bi grad na Neretve smjestili u svaki cirkus na svijetu.

Piše: Petar Zrinski/HERCEGOVINA.info

Mostar je sasvim sigurno jedinstven u svijetu po činjenici da se u njemu gradi sportska dvorana već više od 30 godina. Kamen temeljac za dvoranu prvo su postavili komunisti početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, a poslije njih su to još par puta učinili demokrati. Rezultat svega je da sporstke dvorane još nema, a ako se njena izgradnja nastavi po postojećem trendu njen završetak vjerojatno nitko od nas živih neće ni dočekati. Privilegiju da imaju dvoranu u Mostaru imat će naši mali sugrađani koji se još uvijek nisu ni rodili.

Kada smo već kod gradnje ne možemo ne spomenuti leteće fasade. Stanari u mostarskom naselju Eksperimnet umjesto da bezbrižni čekaju zimu sa novom fasadom strahuju za svoje, i živote svojih najmilijih upravo zbog te fasade čiji dijelovi lete po naselju čim zapuše malo jači vjetar. Ništa nije orlova vijeka rekli bi gačani, pa tako ni nove fasede na mostarskim zgradama.

Ako ste mislili da je problemima kraj sa dvoranom i fasadama varate se. Mostar ima još dosta toga što ga čini jedinstvenim na svijetu. Pošto je seona kiša ovaj puta moramo spomenuti i gradske prometnice koje pri svakoj malo većoj oborini postaju neprohodne za vozila i pješake. Ništa zato reći će mostarci, pa mi smo jedini grad na svijetu koji je kilometrima daleko od mora, a ima svoje trajektne linije. Jes da su one virtualne, ali su naše i neka ih za vrijeme mostarskih kiša.

Kada se voda povuče sa gradskih prometnica onda imamo novi problem, a on se zove parking. Sjetio se neko da i mi sličimo nekom velegradu i uveo naplatu parkinga na glavnim prometnicama u gradu, oprostite u pola grada, u drugom dijelu ta pravila ne vrijede.

Prije par dana imao sam neke goste iz inozemstva. Pričajući tako o gradu zanimalo ih je kakvo je stanje u njemu i kako to sve funkcionira. U jednom momentu sam im rekao da je Mostar jedinstven grad koji je podijeljen na dva dijela. Kada su me upitali kako je to moguće samo sam im mahnuo rukom. Ne znaju jadni da bi im trebalo nekiloko mjeseci odmora i strpljenja da bi im se objasnilo kako je Mostar istovremeno jedinstven, a ipak podijeljen grad.

Ta će nama šator? Ne treba nam i bez njega smo najveći cirkus na svijetu...