FOTO  Crnohumorna drama 'Smeće', Ive Krešića

ivo kresic

 Originalna glazba: Marko Jakovljević. Vizual: Igor Mihovilović. Produkcija: Mali teatar/ H.D. Herceg Stjepan Kosača/ Kazalište u Močvari (ZG). Igraju: Ivo Krešić i (pas) Flija.
Ulaznice po cijeni od 10 KM možete nabaviti u H.D. Herceg Stjepan Kosača radnim danom od 8:00- 16:00 ili rezervirati na broj telefona 063 126 321.
Tekst je inspiriran stvarnim događajima.
Ne preporučuje se mlađima od 16 godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

-VRIJEME: 27.11.2017. U 20:00 SATI
-MJESTO: LUTKARSKO KAZALIŠTE MOSTAR (Iza Kosače)
-ULAZNICE: U H.D Herceg Stjepan Kosača (svakim radnim danom od 8:00- 16:00 sati)

Iz kritike (www.kritika.ba., Tina Laco)

http://kritika.ba/morbidno-s-komickim-olaksanjem

„Nakon uspješne autorske monodrame "Otirač", izvedene preko stotinu puta, mladi filmski i kazališni glumac Ivo Krešić mostarskoj je publici predstavio svoju novu, također, autorsku monodramu sugestivna naslova „Smeće." Režiju je povjerio zagrebačkom redatelju Mariu Kovaču, scenografiju potpisuje Davor Prah, a glazbu Marko Jakovljević.

Nakon zagrebačke rujanske premijere, Krešić je sa „Smećem" u listopadu ove godine nastupio i u svome rodnom gradu, čija mu je, kako je i sâm često isticao, opća nesređenost i nekultura življenja, bila okidač za pisanje teksta...

U konačnici, „Smeće" je vrlo uspješna sinergija slojevitog, jezički sugestivnog, simbolički potentnog razigranog dramskoga teksta, postmodernog u onom smislu razine nepovjerenja prema iskazanom („Ja sam normalan" glavni lik konstantno izgovara poput mantre, a sve ono što čini ukazuje na suprotno); slojevite, dramski teške, proživljene, ali nenametljivo komički servirane glumačke igre, kojom je Ivo Krešić prigrlio lik podjednako psihotičnog i „normalnog" građanina, ptsp-ovca, discipliniranog gospodina, nostalgičara, ali suštinski duboko usamljenog čovjeka, kojemu su jedini „sugovornici" njegov pas i vrpca za snimanje); glazbe koja snažno, gotovo bajkovito komentira priču „about a normal man - with a tiny twist"; scenografije koja se gradi naturalistički, ali čita modernistički; redateljskog postupka koji je, uz minimalne intervencije, sveden na smještanje lika u pametno i opravdano odabranu zadanu okolnost, unutar koje će on polako razotkrivati „sve normalne" i „morbidne" slojeve sebe, istodobno tako razotkrivajući i kritički secirajući društvo kojemu pripada."