U Međugorju održana Misijska večer

...Školske sestre franjevke u srcu Afrike" prikazan je sinoć dvorani sv. Ivana Pavla II u Međugorju u sklopu Misijske večeri. Okupljeni u Međugorju imali su priliko pogledati dokumentarni film nastao prije dvije godine koji zorno prikazuje djelić kongoanske stvarnosti časnih sestara koje u ovoj napaćenoj zemlji djeluju pomažući potrebitima 40 godina, ali su mogli i kupiti neku od izloženih rukotvorina i na taj način podržati rad misionarki u DR Kongo.

Uputivši pozdravne riječi i riječi zahvale okupljenima za izdvojeno vrijeme do Ivan Štironja, ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, kazao je kako ga kod misionara uvijek impresionira spremnost da napuste sve, pođu u dijelove svijeta u kojim ih čeka potpuna neizvjesnost i ondje ostanu bez obzira koliko to bilo opasno po njihove živote.

Blasfemično je reći da su misije ovdje kod nas

- Kod misionara me posebno impresionira njihova spremnost napustiti sve i poći tamo negdje daleko u potpunu nesigurnost. Mi ćemo reći da je možda i ovdje kod nas nesigurno, ali ni blizu onome kako je to nesigurno u Africi - rekao je don Ivan Štironja uz objašnjenje da misionari nisu ni pomislili napustiti Afriku premda je ondje ubijeno dvoje misionara iz BiH samo zato jer su pomagali svima i nastavio:

Moramo biti ponosni na naše misionara i moramo priznati da misije nisu ovdje. Blasfemično je reći da su misije ovdje kod nas. Da mi trebamo misionara ovdje kod nas je 100% točno, ali vidite koliko je nas večeras ovdje, po krštenju svi smo pozvani biti misionari, pogotovo mi svećenici bez obzira na red iz kojeg dolazimo i časne sestre. Posebno mi trebamo biti misionari ovdje, ali nisu misije ovdje.

Don Ivan Štironja, koji je i sam kao misionar jedno vrijeme djelovao u Tanzaniji, predstavio je Papinska misijska djela, a nakon njega svoja iskustva i svoj doživljaj Afrike s okupljenima je podijelila s. Adrijana Galić, časna sestra koja je u DR Kongo provela tri mjeseca i po povratku osjetila da „ne može mirovati" i odlučila da mora nešto učiniti kako bi pomogla ljudima koji žive u Kongu.

S tim ciljem u Međugorju je uz pomoć ostalih organizirala prikazivanje dokumentarnog filma i prodajnu izložbu rukotvorina i afričkih suvenira. Tako su sinoć kupcima uz već spomenute rukotvorine od različitih materijala bili ponuđeni misijski materijali Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u BiH, fotografije koje je s. Adrijana fotografirala u Kongu, unikatne slike nastale u Kongu koje su uokvirene u mostarskom Nazaret, centaru za radno osposobljavanje osoba s razvojnim poteškoćama. Svojim radovima večeri je doprinijela i Zajednica „Majka Krispina" iz Međugorja,Majčino selo i OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Ljubuškog koja je izradila majice i dukserice s misijskim motivima.

Želim biti netko tko će pomagati

- Bila sam ganuta filmom. Sada kada gledam film poslije svega još sam više ganuta - rekla je kroz suze s. Adrijana Galić i dodala kako se bez obzira na pripremu za odlazak ipak iznenadila uvjetima koji vladaju u Africi i time koliko časne sestre rade pomažući potrebitima.
Za ostvarenje svoje želje da ode u Afriku s. Adriana posebno je zahvalila svojim sestrama koje su se morale odricati kako bi ona otišla u Kongo.

- Sretna sam jer imam sestre, nisam sama. Imam zajednicu i uvijek mogu pokucati na vrata sobe bilo koje sestre, i znam da će mi pomoći... Bit će tu za mene - rekla je s. Adrijana uz objašnjenje kako ljudi u Africi nemaju kome pokucati na vrata i najčešće se nemaju kome obratiti kada su u potrebi.

Šira javnost ne zna za njihove probleme i stvarnost u kojoj žive te je iz ovog razloga djelovanje misionarki još vrjednije jer su one Africi kako bi u duhu Evanđelja pomagale potrebitima.

Večer prije „Misijske večeri" s. Adrijana sa svojim sestrama molila je Put križa, a njezino razmišljanje i riječi: „Veronika pruža Isusu rubac, Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, a što ja radim? Ja sam križ na Kristovim leđima. Meni stalno nešto treba. Nikada nisam zadovoljna. Uvijek hoću nešto više, ali ta tri mjeseca tamo sa sestrama bila su dovoljno. NIJE DOVOLJNO. Ne može biti dovoljno... Odlazak u Afriku je puno djelovao na mene. Ne znam što će sutra biti, ali ovog trenutka osjećam da želim biti Veronika, želim biti Šimun Cirenac, želim biti netko tko će pomagati. Želim biti netko tko će nešto mijenjati. Zato je i ova večer organizirana, jer ne mogu mirovati" posebno su dirnule sve prisutne i nagnale na razmišljanje što i sami mogu učiniti za one koji ne uživaju blagodati koje mi živimo svakodnevno i koje više ni ne primjećujemo.

O životu sestara franjevki u DR Kongo govorila je i s. Samuela Šimunović koje djeluje u misiji i koja je odgovarala na pitanja onih koji su željeli saznati nešto više od onoga što je prikazano u dokumentarnom filmu.

Citluk.ba