Putujući južnom Europom mladi par iz Francuske stigao na magarcima u Međugorje

Zatekli smo ih dok su odmarali u kampu na domak Tromeđe, pozdravili su nas s "Dobar dan", a kad smo im objasnili kako smo čuli za njih i kako bismo htjeli porazgovarati veselo su odgovorili da nije problem.

Zračili su pozitivnom energijom i ljubaznošću kazavši nam da se tako osjećaju i zbog ljudi i zemlje u kojoj jesu. Naime, pojasnili su kako su ljudi u Hercegovini -kuda su prošli-gostoljubivi, ljubazni i susretljivi te kako nisu imali nikakvih problema, a na putu su već pola godine. Na magarcima su proputovali kroz zemlje južne Europe od Francuske, Italije, Hrvatske do Hercegovine. Pitali smo ih zašto su se odlučili na put krenuti na magarcima i znaju li uopće kako su magarci kroz povijest bili zaštitni znak sirotinje u južnoj Dalmaciji i Hercegovini, te jesu li i u njihovom selu u blizini Lyona magarci služili ljudima za rad. Odgovorili su:" Volimo putovanja i životinje i to je jedini razlog što smo se odvažili na ovaj put. U našem rodnom kraju konji su zastupljeniji, ali smo se za magarce odlučili iz ljubavi prema životinjama kao i zbog toga što nam je poznato da su magarci ne samo kod vas nego i u ostalim zemljama kroz koje kanimo proći bili od pomoći seljaku i radniku kroz povijest"."Ovo je prekrasna zemlja i ljudi, gdje god se pojavimo dočekani smo s radošću, spavamo u šatorima, ljudi su susretljivi tako da uopće nije problem kad je hrana u pitanju, često smo počašćeni ručkom u mjestima gdje odsjedamo da se odmorimo i mi i životinje" - kazali su Laetitia i Guilhem.

Sve je već bilo spremno za krenuti dalje, magarci natovareni , a uzice pasa u rukama pitamo ih kamo dalje- "Međugorje"- odgovaraju u glas. "Ovo nam je prvi put da dolazimo u Međugorje i uzbuđeni smo zbog toga, sljedeći put doći ćemo sami bez životinja, prenoćit ćemo i idemo dalje na jug".

Zaobići ćete Mostar pitamo ih- "Ovaj put da"- odgovaraju idemo južnije, za Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju, Grčku, Bugarsku... sve u krug do rodne Francuske, putovat ćemo, tako smo planirali još godinu i pol-sveukupno dvije godine na magarcima kroz južnu Europu. Odvažno i hrabro to dvoje mladih ljudi u glas govore grleći se mi smo par, zajedno ćemo upoznati ljepote i kulture različitih zemalja, to će nas obogatiti, a put ojačati.Poželjeli smo im sretan put i oprostili se s dvoje mladih ljudi koje je osim ljubavi povezala i želja za putovanjima.

Dok njihovi vršnjaci vrijeme provode po zadimljenim kafićima, oni putuju na magarcima poput Marije i Josipa i ne boje se da će biti gladni i žedni, neprihvaćeni, ne smeta ih ni to što na svom putu neće uživati u ekskluzivnim izlascima nego će im jedina udobnost biti šator podignut na tvrdoj zemlji ispod nebeskog svoda-oni znaju što žele, a nekad je manje puno više.

glasbrotnja.net