Međugorje: Čudo istinske i nepatvorene vjere

... tj. vansebnosti proživljavaju drukčije stanje svijesti. Nije tu govor o hipnozi, izmišljotini, konfabulacijama, nije to nešto što bi oni osobno mogli produciratisnagom osobne želje ili volje, nego nešto s čime se susreću, što im dolazi izvana. Čovjek se u čudu

pita, zašto toliko osporavanje i nijekanje? Međugorje, priznato ili nepriznato, ostaje na globalnom i lokalnom planu, čudo u nastanku, opstanku, održanju, trajanju te stalnom izrastanju. Ono je čudo istinske i nepatvorene vjere. Ovdje nema pomame za čudesima, znakovima, nema pretjerivanja, dugih poruka, priča, fabuliranja, nego se sve svodi na krajnje trijezni pristup ali pristup srcem i dušom, a ne samo glavom - zbiljnostima naše vjere, sakramentima, Nebu, Božjoj riječi, Kristovoj osobi,

Duhu Svetom, gdje je Marija samo posrednica. U središtu nije toliko Marija koliko sakramentalni život na koji Marija poziva; sakramenti pomirenja, euharistije, euharistijsko klanjanje, uhodane pobožnosti križnoga puta, krunice... Tu čovjek progledava, mijenja životni smjer, odlazi kao novi čovjek, zaodjeven Isusom Kristom, plaštem novosti i nevinosti. Marija nas samo uzima za ruku i dovodi svome Sinu! Pojava s kojom se susrećemo u Međugorju iziskuje svoj tumač, kao psihološki i psihički te duhovni fenomen. Promatramo li pojavu u sebi, treba posegnuti za usporednom poviješću religija te sa sličnim biblijskim izvješćima. Treba tumača na razini fenomenologije, Biblije, teologije, znanosti, ali također i na razini učinaka koje je sami fenomen proizveo u samim nositeljima pojave, zatim u svijetu i Crkvi.

Glasnik mira/medjugorje-info.com