Mate Bilić: Sve dobro u životu dogodilo mi se zahvaljujući Međugorju

U razgovoru za Radiopostaju "Mir" Međugorje govorio je o svom životnom putu, obitelji, životnim vrjednotama te o Međugorju. Naglasio je da vrijeme odmora od nogometa redovito iskoristi i za posjet Međugorju. Sa suprugom Emilijom, koja je iz Hercegovine, i sa djecom Markom i Karlom ovdje nalazi drugi dom, kaže nam poznati nogometaš, i nastavlja da mu ni u

Španjolskoj Međugorje nije daleko: "Uvijek je tu u, u mom srcu, i rado svjedočim o njemu. Više me ne iznenađuje kad mi prilaze Španjolci i govore mi o Međugorju ili traže informacije".

Sjećanje na Međugorje prije? Povezanost s Međugorjem.

Međugorje se izvanjski dosta promijenilo, premda osjećam da je duhovno ostalo isto. I prije sam kao dijete dolazio sa svojom obitelji, a sada svake godine dolazim sa suprugom i sa djecom. Ovo je jednostavno mjesto gdje čovjek skuplja snagu za ići dalje, učvršćuje obitelj. Vrjednote koje su naši ugradili u nas, mi nastojimo prenijeti svojoj djeci. Važno je da djeca od malih nogu nauče ono što je bitno za nas kršćane.

U Španjolskoj i svjedočite o Međgorju?

Na utakmici redovito nosim majicu s likom Gospe Međugorske, jer mi se sve dobro u životu dogodilo zahvaljujući Međugorju. Ljudi su to prepoznali. Kraljici Mira hodočasti mnogo Španjolaca i svi su oduševljeni ovim mjestom. Moja je supruga rođena u blizini Međugorja, na Hardomilju kraj Ljubuškog. Kako na odmoru boravimo na Hardomilju, ta blizina daje nam mnogo veću mogućnost dolaziti svaki dan u Međugorje. Ljudi u Španjolskoj, rekoh, cijene Međugorje, a prije nekoliko godina govorio sam za Uskrsni tjedan, što mi je bila velika čast budući da sam u toj zemlji stranac. Izabrali su mene da govorim o Međugorju i Mariji Bistrici te da otvorim Sveti tjedan.

Najavili ste i jedno skoro hodočašće?

Imamo svećenika s kojim redovito prije utakmice molimo Očenaš. On me nedavno pozvao u jednu župu da govorim učenicima koji se spremaju doći u srpnju u Međugorje. Tom sam prigodom govorio o ukazanjima Kraljice Mira te također o Hercegovini i Hrvatskoj, jer ih zanima kamo putuju. Stekao sam dojam da ukazanja u Međugorju nisu nepoznata ni učenicima ni njihovim učiteljima.

Kako je biti nogometaš?

Danas se mnogo stvari veže uz nogomet, kako se tu okreće veliki novac, kruže svakojake priče. Svatko ima odgoj odmalena, ne kažem da se nemože skrenuti s pravoga puta, ali uvijekse može vratiti na taj put. Vjerujem u Boga, a svi imamo krizne trenutke u životu. Pravi način izlaska iz te krize je molitva u obitelji.

Svi smo svjedoci koliko je obitelj danas ugrožena i zato Crkva posebice staje uz obitelj. Kako povezujete vrijednosti koje daje vjera s rastom obitelji?

Svi smo bili djeca i znamo što sve možemo pronaći na ulici. Danas je izgleda, sve važnije od crkve, molitve, sakramenata... Zapravo, one koji prakticiraju vjeru na neki način se nastoji izložiti podsmjehu, zastarjeli su... Svoju djecu nastojim odgajati u vjerskom životu i pružiti im moralne vrijednosti. Vjerujem da mladi samo uz Boga mogu izrasti u moralne osobe. Teškoće su velike i treba mnogo vremena posvetiti obitelji, na što nas često poziva Gospa u Međugorju.

Kako se osjećate kad završite hodočašće?

Premda je ovdje uvijek mnoštvo vjernika, mene zadivljuje mir i molitveno ozračje, i mir koji osjećam u srcu. Dođem s kuferom problema, a odlazim miran i blagoslovljen. Ako ne dođem na duže vremena, osjećam čežnju i potrebu da dođem. Koristimo, uglavnom, svaku priliku da dođemo.

Jesu li Vaše kolege nogometaši upoznati s Međugorjem?

U mjestu gdje igram ima jedno mjesto u kojem se ukazala Gospa i oni to mjesto uspoređuju s Međugorjem. Čak mi je iz jedne župe pisao pripravnik koji ide za svećenika. Rekao je da bi volio otići u Međugorje. Rekao sam mu da neće pogriješiti ako ode. Nakon dva mjeseca rekao mi je da je oduševljen, da želi opet ići. Dosta ljudi mi zahvaljuje jer su pronašli mir u Međugorju i svi kažu da će ponovno doći.