Fra Karlo Lovrić: Sve naseli

Nekada se govorilo tako,
Staro, mlado... upamti to lako:
„Sve naseli, sebe ne raseli",
Svi zajedno bili smo veseli.

Jedna kuća, dvi se zipke njišu,
Tako, barem, kroničari pišu:
Neva stigla, i svekrva rađa,
Bi ljubavi, nije bilo svađa.

To je tako, djece kuća puna,
Jedva biše za pranje sapuna.
U lukšiji pelene se prale,
Ima l oprat, jedna drugu zvale.

Gdje osušit, pogotovo zimi,
bilo hladno, a u kući dimi.
Pelene se nad šporetom suše,
Nekad vani, ako vjetar puše.

Danas drugo mladu nevu muči,
Pelene se sad lako naruči.
Kako rodit troje djece... više
Staromodno... svekrva uzdiše.

I ružne joj izgovori riječi,
U tome je ništa i ne priječi.
„Treba, mlada, na kraj tome stati,
Aj doktoru, nešto će ti dati.

Mnogo djece, od tog vrijeme nije,
Njih sad manje nego prije mrije.
Dosta dvoje, čemu ta parada,
Više djece, više brige, rada".

Ipak ovo upamtiti valja,
Bog pred svakog odgovornost stavlja.
To su majke, naše bake znale
i živote mnogoj djeci dale.

Djeca uvijek blagoslov su bila,
Bogu draga i čovjeku mila.
Danas druge navike su stigle,
na uzbunu mudre ljude digle.

Zato kuće naše zjape, prazne,
To su, ljudi, za sebičnost kazne,
Obitelj se i brakovi ruše,
Otkad vjetar sebičnošću puše.

A sebičnost ne da Bogu blizu,
Zato jesmo dospjeli u krizu.
Treba Bogu otvoriti vrata,
Sve se mijenja za sestru i brata.

Uz svekrvu kriva je i mama,
Kćerka ode pa je sada sama.
Ljubomora ne da mami mira,
Pa joj uvijek istu pjesmu svira.

„Dosta dvoje, vidiš da je kriza,
Nećeš nikad vidjeti Pariza.
Danas djeci potrebno je više,
Dva(d)est prvo stoljeće se piše".

Međugorje, siječanj 2017.