Fra Karlo Lovrić: Sad je smilje u prvome planu

Herceg zemlja nije kao prije
Da se ku(ku)ruz i pšenica sije
sadi duhan, vinograde plivi
ili krumpir uzgaja na njivi.

Ima toga, u manjoj je mjeri,
Sad je drugi nasad u potjeri.
Na veliko smilje sada sade
Po brdima, i mladi to rade.

Nemam drugog izbora na putu,
Put Njemačke il sjedit u kutu,
Čekat oca da penzija legne
I tako me uza sebe stegne.

Volim oca, volim i slobodu
Ipak želim riješiti u hodu,
Što me čeka, kad ne bude oca,
Ni penzije ni njegova novca.

Njemačka mi toliko ne leži,
Moje srce za domaćim teži.
Pokušat ću i ja sadit smilje,
Premda sada ima ga obilje.

Danas erar zemlja je u modi,
U knjigama ničija se vodi.
Platiš malo, koncesiju daju
Od erara svi korist imaju.

A uljare kao gljive niču,
Neka ih je, neka samo miču.
Dok ih ima, smilje propast neće,
Eto, svima, zadovoljstva, sreće.

U početku cijena bila prava
Konkurentnost biše tada zdrava.
Sada cijena prema dolje klizi,
Jer, navodno, radi se o krizi.

Trebalo bi zadržati cijenu,
Nije govor o suhome sijenu:
Na tržištu ulja uvijek treba
Mirisavog, od tog je potreba.

Neka svatko za život zaradi
Nije govor o luksuz paradi.
Neka mladi zaraditi mogu
I na tome zahvaliti Bogu.

Svi zajedno reći Bogu hvala,
da ovakva prigoda se dala,
da se mladež makne od kafića,
da nestane propalih mladića?

Međugorje, 3. studenog 2016.

HERCEGOVINA.info