U masovnoj grobnici u Ljubuškom pronađeno tijelo fra Martina Sopte

Kako svjedoči fra Kamilo Milas, nakon što su komunisti došli ispitivala ga je zajedno s njim Ozna. Obojicu su pustili. Pad Širokog Brijega fra Martin je dočekao na Čerinu. Jure Galić u svojoj knjizi »Vrijeme i ljudi« svjedoči da je zajedno s još nekim drugim komunistima noć prije kod njega zanoćio na Čerinu gdje ih je on lijepo pogostio. Nakon nekoliko dana još živući svjedok svjedoči da je došao po njega na Čerin i odveo ga dvoma bolesnicima na Služanj. Budući da je fra Martin odatle htio u Čitluk, on mu je pokazao najkraći put. Od tada se fra Martinu izgubio svaki trag. Spomenuti Jure Galić napisao je da su ga ubili škripari, neki drugi da ga je ubila Ozna negdje kod Čitluka, treći da je ubijen na Vionici... Fra Janko je Bubalo, pak, u svojoj knjizi Apokaliptični dani zabilježio da je gotovo siguran da je u noći 12./13 veljače 1945. strijeljan u skupini u Ljubuškom, iako je o komunistima, dok ih nije upoznao, lijepo govorio. (str. 149.)

Masovna grobnica u Ljubuškom gdje je pronađen fra Martin Sopta nalazi se na lokalitetu Tomića njiva. Kao i do svih drugih masovnih grobnica u komunističko vrijeme do nje se dolazilo krišom. Nije se znalo tko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, ali se mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda okolo niknule su kuće, ne i tu, jer je svim aspirantima prišapnuto što to mjesto točno sadrži. Padom komunizma devedesetih godina prošloga stoljeća mjesto gdje se pretpostavljalo da je masovna grobnica očišćeno je, poglavito zalaganjem fra Vladimira Kozine i fra Velimira Mandića, te je započelo odavanje počasti ubijenima uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega. Zahvaljujući svjedočanstvima i dokumentima Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Povjerenstvom za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, na čelu s Vicom Nižićem, 19. - 28. srpnja 2010. vodila je iskapanje. Radovi su se odvijali pod stručnim vodstvom arheologa Tihomira Glavaša i patologinje Marije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela. Očito su prije smrti morali kopati mjesto gdje će biti ubijeni, jer smo pronašli i ostatke vatre na kojoj su se grijali stražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela pronašli smo ostatke krunice i franjevačkog habita. DNK analiza je još u tijeku pa se nadamo saznati i tko je drugi ubijeni fratar, ili možda još nekoliko njih, te tko su ostali ubijeni. Različiti su, naime, dolazili i kazivali da je ovdje, po svjedočenjima i dokumentima, ubijen i netko njihov.

Fra Martin se rodio 14. veljače 1891. na Dužicama. Roditelji su mu bili Martin i majka Ruža r. Pinjuh. Na krštenju je dobio ime Franjo. Nakon pučke škole u Rasnu 15. kolovoza 1902. uputio je molbu za primanje u sjemenište na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je na Humcu 6. kolovoza 1908. Prve privremene redovničke zavjete položio je 6. kolovoza 1909. također na Humcu. Maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Mostaru 1910. Tu je nastavio studirati bogosloviju 1910. - 1914. Za svećenika je zaređen 21. rujna 1913. u Sarajevu. Studij nastavlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1911. - 1917., te kasnije u Beogradu. Bio je profesorom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu te na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Po naravi je bio filozof, imponirao je širinom i dubinom znanja iz svih područja, odnosno imao je enciklopedijsko znanje. Rijetko je pisao. Poznat nam je samo njegov članak o Solovjevu iz mlađih dana. Veliki hrvatski filozof fra Kvirin Vasilj o njemu je napisao da je bio osoba visoke inteligencije i široka znanja, na kakva se nije namjerio ni na jednom od tri sveučilišta koja je pohađao. Franjevačkom jednostavnosti, osobnim siromaštvom i dobrom naravi ostavljao je snažan dojam na svoje učenike i okolinu.

Kad se dovrši DNK analiza, na Humcu će biti održana sv. misa zadušnica za sve pobijene. Nakon nje fra Martinovo tijelo ili tijela pronađenih franjevaca bit će prevezena na Široki Brijeg i pokopana u grobnicu gdje već počivaju 22 hercegovačka franjevca koje su komunisti ubili. Tijela drugih identificiranih bit će predana obitelji i pokopana u obiteljskim grobnicama. One koji ne budu identificirani pokopat ćemo u općinsku grobnicu pod brojem i oznakom gdje su pronađeni tako da će biti moguća i naknadna identifikacija. Neka svi ovi pobijeni, kao i svi pobijeni u hrvatskom narodu, počivaju u miru Božjem.