Nije uspio upisati akademiju, pa kao ganični policajac naslikao 2000 slika

Mali broj akademskih slobodnih mjesta je presudio, Nikica se pozdravio s kistom i platnom, svojim hobijem još iz djetinjstva, okrenuvši se poslu graničnog policajca.

A onda odjednom, prije nekih desetak godina, u njemu je opet proradio slikarski poriv. Nikica je kupio platna i boje, uhvatio se posla i u jedno desetljeće napravio više od dvije tisuće slika.

Najveći dio njih je prodao, što na izložbama, što na humanitarnim aukcijama, ali i u Galeriji Sabljić, koja se doslovce proteže kroz prizemlja dviju kuća, uz glavnu cestu za Ljubuški.

U njima su Nikičine slike raspoređene po svim prostorijama, a u nekima doslovce, uključivo sa stropom, prekrivaju zidove od vrha do dna.

- Odjednom je ta želja za slikanjem navrnula iz mene. Volim reć kako je sve to došlo uz Božju pomoć, jer drugačije ne mogu objasnit lakoću snalaženja u slikarskoj literaturi, raznim tehnikama i načinima rada. Pustio sam da boje i radost izađu iz mene – kaže Nikica, čije su izložbe postale hercegovački kulturni događaj.

Otklanja svaku tugu

Trenutačno se u Sabljićevoj galeriji može pogledati oko 500 slika - od pejzaža, preko portreta, do sakralnih tema. Nikicu zanima sve, ali nikakva vrsta tuge. Na svojim slikama veliča život, bilo kroz brodice u popodnevnoj bonaci, ili kroz trk konja u rano jutro.

Priznaje kako ga osobito veseli što je postao član Matice hrvatske, te napominje da mu nesebičnu podršku, uz stričeve Krešu i Veselka, pruža Općina Ljubuški. No, osobito ga usrećuje što mu na izložbama čestitaju i umjetnici s diplomom.

- Isto me bilo malo nekako štrecnilo kad prije 27 godina nisan uspija upisat Akademiju. Ali, vidiš kako život opet sve vrati na svoje misto. Desetak izložbi je već iza mene, jedna čak i u Njemačkoj. Pa da čovik ne bude sritan! – zadovoljno će Nikica koji se slikanja - veli - “vata kad se vrati s granice”:

- Tad sam najspremniji! - kaže.

Tanja Šimundić Bendić | Slobodna Dalmacija