Alija Husković: Javno tražim da mi obitelj Galić vrati zlato koje sam ostavio Neđi na čuvanje

Poštovani, danima pratim zbivanja oko za nas Bošnjake i za naše službe sramnog slučaja "Neđo Galić".

Znaju li oni i BH javnost zašto Neđo Galić nije za svoga života proglašen "herojem", "spasiocem" Bošnjaka i zašto za života nije "odlikovan"? Ako ne znaju, ovim slučajem proglašenja jedne kriminogene osobe, samo su nama Bošnjacima nanijeli štetu i sramotu te napravili od mirnog mjesta veliku blamažu.

Jesu li moje komšije, prve, iz Gradske, Vitine i drugih dijelova opštine Ljubuški, a zatim i ja, ostavili kod Neđe Galića sve zlato, novac i druge vrijednosti? Jesu li ili nisu?

Jesu li Bošnjaci, po noći, za vrijeme policijskog sata, prije sukoba s HVo-om, prije odlaska u sabirne centre u Ljubuškom i hangaru u Vitini, i na Heliodrom, redovno išli kod Neđe Galića i u njega sakrivali zlato i pare, kako im dragocjenosti ne bi bile konfiscirane od strane Vojne policije za opće potrebe?

Zašto prije dodjele nagrade nije bila javna nominacija, pa neka svako javno iskaže svoj stav i mišljenje o tome?

Galić je bio u Ljubuškom cijelo ratno vrijeme, a kad je rat prestao otišao je i sam. Nije on otišao iz straha od HVO-a s kojim je šurovao već od straha da se netko od "preživjelih Bošnjaka" ne javi za zlatni nakit, prstenje i minđuve ali i devize koje su ljudi štedili za života.

Meni Neđo Galić nije dao nikakvo garantno pismo, ali mi nije vratio familijsko zlato, i još nešto srebra neninog, koje sam ostavio kod njega na čuvanje jer se on tada pravio i ponašao kao drug, ali vidim i ne kao čovjek. Ostavio sam nekoliko zlatnih lančića, tri prstena i dva zlatna dukata. Ja javno tražim od obitelji Galić da mi se to vrati, a gospođa Štefica dobro zna o čemu ja pričam ovdje.