Livno: Sahranjen fra Bono Vrdoljak

Bio je to čovjek, fratar i svećenik, koji je sve svoje sposobnosti upregnuo za opće dobro. Po svom životnom djelovanju i primjerenom zalaganju ostat će trajno u lijepoj uspomeni i sjećanju.

Fra Bono Vrdoljak rodio se 12. veljače 1930. godine u Žabljaku kraj Livna, a kršten je sutradan. Otac mu se zvao Anto, a majka Janja r. Brčić. Krsno mu je ime Mato. Osnovnu školu pohađao je u Livnu od 1937. do 1941. godine, a gimnaziju u Visokom od 1941. do 1947. i 1948/49. U novicijat ga je primio i obukao u fratarski habit u Kraljevoj Sutjesci 23. srpnja 1947. godine fra Vitomir Jeličić, provincijal. Tom prigodom uzeo je redovničko ime fra Bono. Pred provincijalom Jeličićem položio je u Kraljevoj Sutjesci i prve privremene zavjete 25. srpnja 1948. godine, a svečane zavjete položio je u Sarajevu 8. prosinca 1951. pred provincijalom fra Josipom Markušićem. Teologiju je studirao u Sarajevu od 1949. do 1954. godine. Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1953. Vojni rok odslužio je u Zaječaru od rujna 1954. do ožujka 1956. Pastoralno djelovanje započeo je u župi Ljubunčić 1. travnja 1956. gdje je ostao kao kapelan nekoliko mjeseci, a potom je premješten u samostan na Goricu odakle je obavljao službe kapelana u Livnu i župnika u župi Glamoču od 1956. do 1958. Postdiplomski studij teologije nastavio je u Ljubljani i na Teološkom fakultetu 1959. položio licencijat, a 1961. i doktorat iz crkvene povijesti s tezom: Apostolski vikarijat u Bosni 1735.-1881. Bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1961. do 1973. Predavao je Povijest Crkve, Povijest Reda i provincije, kršćansku arheologiju i pojedine traktate pastoralne teologije. Godinu dana proveo je na studijskom radu u Parizu (1962./1963.). Bio je i vikar u samostanima sv. Ante na Bistriku (1964-1967) i sv. Pavla u Neđarićima (1968). Službu gvardijana u samostanu na Bistriku obavljao je od 1970. do 1973. Službu župnika i dekana obavljao je u župi Livno (1973-1979) gdje se pobrinuo za izgradnju vjeronaučne dvorane, zatim je bio župnik u župi Biloj kraj Livna (1979-1982). Službe kapelana obavljao je u župama Čuklić (1982-1983) i Podhum (1983-1988). Od 1988. boravi u samostanu na Gorici. Zadnjih tridesetak godina svog života fra Bono se uspješno bavio pronalaženjem i iskopavanjem arheoloških lokaliteta na livanjskim prostorima. Bavio se i spisateljskom djelatnošću te je tiskao zbirku svojih radova u knjizi: Plodovi ljubavi i žrtve, Livno, 2005. Nažalost, 2010-te godine započeli su zdravstveni problemi. Bolest je bila jača od njega te je nakon dvije godine bolovanja oslabio i postao posve nepokretan. U svibnju 2012. smješten je u dom u Novoj Biloj gdje je preminuo 29. rujna 2013. godine u 12.30 sati.

Misa zadušnica i pokop održani su na Gorici u Livnu 1. listopada 2013. u 12 sati. Misno slavlje predvodio je mons. fra Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup, a propovijedao je pod misom o. provincijal fra Lovro Gavran. U koncelebraciji je sudjelovalo sedamdeset svećenika, među kojima je bio i fra Nikola Barun, provincijal franjevaca trećoredaca u Zagrebu. Pogrebne obrede predvodio je provincijal fra Lovro Gavran.

www.novicijat-bosnesrebrene.com