Hodopisi (218): Dobre vijesti s Kupresa i iz Zlosela

Kupreško gospodarstvo i njegova obnova temelje se na dugo stjecanim iskustvima i predstavljaju ih proizvodnje u oblasti šumarstva, mljekarstva i turizma i to bi, uz neke pokušaje proizvodnje metalnih okova, uglavnom bilo sve. Premalo ako se posve i obnove nekadašnje razine proizvodnje. Jer su se uvjeti na tržištu promijenili i domaći proizvod nema nikakva jamstva plasmana.

Rijetka zanimljivost

Prekomjerni uvoz ubija svaku nadu u onima koji bi proizvodili. A na Kupresu se ipak može proizvoditi više negoli je agronomska znanost, koja u bivšoj državi uopće nije bila loša, spoznala mogućnosti ovih polja nahranjenih mineralima i izdašnom vlažnošću. Drugovima je bilo dovoljno da državna poduzeća ostvaruju prihode, a narodu da ima gdje raditi, tek ponetko je zasađivao i manje površine za vlastite potrebe i držao stada. No, danas se više tako ne može (pre)živjeti.

Nekada se naprosto držalo da su meso, mlijeko, trupci i žitarice, te malo turizma - dovoljni. Danas se ljudi snalaze i inoviraju, uglavnom čekajući da netko počne - prvi. Eto, ovih se dana na mnogim portalima i po dnevnom tisku gotovo kao rijetka zanimljivost mogla pročitati vijest o tome kako je u polju sela Olova, nedaleko Zloselima, u smjeru Šipova odvažan poljoprivrednik. Na području Kupresa nikla prva plantaža bijelog luka!

Sve je krenulo od autora Josipa Bobana Čolića, koji je na svom portalu zlosela.com u medijski prostor "banuo" s nesvakidašnjom informacijom koju zbog atraktivnosti, stanovite jetkosti i poticajnog karaktera prenosim u cijelosti, kao i njegove fotografije o ovom agrarnom povijesnom događaju: "Svakim danom čitamo o smilju i izvrsnoj prilici za zaradu, međutim, plantaže ove vrste viđamo samo na prostoru Hercegovine. Kupres zbog svoje nadmorske visine i klime ne pruža uvjete za uzgoj smilja. No ako ne može smilje, može bijeli luk, unatoč tome što je kod nas običaj reći da ništa ne može uspjeti (osim da dobro rastu nokti i kosa). Svijetli primjer nam dolazi iz sela Olovo, tik uz prometnicu Kupres - Šipovo. U jesen prošle godine zasađena je prva plantaža bijelog luka u Kupresu na ukupnoj površini od 5.000 četvornih metara. U ovu ‘avanturu' uputio se poduzetnik Boris Babić, porijeklom iz Kupresa i, kako sam kaže, želi dokazati da se može kad se hoće, a plod rada i prva zarada došli su prije 5 dana. Luka preko glave i to vrhunske kvalitete, omjer uloženog i zarađenog je 1 naprema 8, a što se tiče tržišta i otkupa neće biti problema, potražnja za bijelim lukom svakim danom raste, a samim time i cijena. Već za iduću godinu Babić najavljuje proširenje plantaže za čak 8 puta! Hoćemo li na kupreškom polju ubuduće vidjeti velike plantaže bijelog luka? Vjerujemo da hoćemo, malo poticaja, dobre volje i uspjeh je zagarantiran".

Hodopišući po visovima po Hercegovini, evo sada i Bosni, i sam sam uvidio kako se na prostorima Blidinja ili Goranaca ponad Mostara ili Podveležja (doduše to su nešto manje nadmorske visine, ali klima je gotovo jednako surova kao na Kupresu, i nad svim tim područjima sudaraju se kontinentalne i mediteranske struje), odlično uspijevaju rečeni češnjak te krumpir, mrkva, cikla... No, sve su to zasadi uvjetovani količinom raspoloživih posjeda, a po Kupresu to i nije problem. Te rečeni Boris neće nagodinu biti jedini koji će zasijati toliku parcelu češnjaka, jer mnogi su sigurno potajice promatrali kako će on proći sa žetvom, što je razumljivo: ljudi su često nesigurni u svoje planove. Ovaj češnjak s Kupresa može biti hit na našem i obližnjim tržištima, jer može uskladišten trajati dok ga se ne proda, a svakako bi trebali kupreški ljudi pokušati i sa drugim kulturama, jer su mogućnosti ogromne, nesagledive. Analogno poticajima koji su minorni. Istina je da se sjetva na Kupresu obavlja pokasno, jer, kako mi Cigo reče usred lipnja, dok smo prolazili Vukovsko i dok sam gledao ogromne traktore kako pripremaju zemlju za sjetvu, ovdje se sjeme zna zamrznuti i u prvim danima lipnja kada osvane jutarnji mraz. No, ljeta i sunca za neke kulture opet ostane sasvim dovoljno. Njemu se vesele brojni u potrazi za poslom, a nisu Kuprešaci.

Tako sam pred jednom farmom zatekao i gospođu Bibu, iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja je, majka dvoje djece, nije imala od čega živjeti. Onda je čula da na Kupresu traže one koji bi pomagali na farmama. Ne žali se na posao, pravi odličan sir, djeca su joj zbrinuta, ima odličan smještaj u prostranoj prizemnici, kuha za radnike, do prošle godine s njom je bio i otac, živnuo bio djedica i hodao za stadom, malo se zanio i pustio jedno stado ovaca previsoko, gore pod vrh Stožera, no, nažalost, ondje je bilo minsko polje. Stradao čovjek.

Još trojicu momaka u žurbi sreo sam na obližnjoj farmi, kazali su mi svoja imena i brzo nestali u širokom polju, rano ustaju i rano liježu, oni su kauboji novog doba, u najboljim su godinama, ne maštaju o Njemačkoj, Kupres im je dao posao i kruh. Bošnjaci su iz doline Lašve. Jako puno je na taj način ovdje angažiranih radnika. Ovdje se uvijek dolazilo nadničariti: ili biti pastir ili kosac, ili sakupljač sijena. Danas ljudske ruke od ovoga više ništa ne rade.

Do ovog imena i specijaliteta došao sam zahvaljujući neobičnom, korisnom i hvale vrijednom opredjeljenju Miroslava Sučića, koji je pred desetak godina počeo sakupljati kupreške lokalizme i sve riječi koje su sve rjeđe u komunikacijskom prometu. Za glavno jelo poslužite još jedan stoljetni kupreški specijalitet. I njega nađoh u tom rječniku, a recepturu na portalu sela Zlosela: rendača, pripravi se za desetak minuta, imate li pećnicu i krumpir. "Strojem izrendati 10-ak krumpira, poželjno kupreških. U krumpire dodati jaje, 2 žlice brašna, sol, pola vrećice praška za pecivo. Sve sastojke rukom dobro promiješati. Pripremiti tepsiju, namazati masalcem i staviti smjesu u tepsiju i rukama oblikovati i raširiti ravnomjerno po cijeloj tepsiji. Pećnicu prethodno zagrijati i peći 45 minuta na 250 stupnjeva. Kada krumpiri poprime zlatnu boju odozgora, dno se lijepo zapeče, izvadimo i sve počinimo rastopljenim maslom. Kao prilog poslužimo ribani sir i šalicu kiselog mlijeka". E, pa, bome...

Hrane na Kupresu kao u priči. Ovdje se pesticidi, herbicidi i ostali pospješivači razvoja karcinoma u čovjekovom organizmu nikada nisu koristili. Sve što se na Kupresu proizvede, zdravo je kao nigdje drugdje. Ovdašnji hoteli i restorani nude gomilu ovih tradicijskih jela. I dobrog povrća i mliječnih proizvoda, mesa svježega i suhoga u svako doba godine. Uvijek je toga ovdje bilo u izobilju. Ali nikada zelene tržnice. Sada će se i to napokon promijeniti.

Zelena tržnica na Kupresu jedan je od sedam programskih zahtjeva s kojima su kupreške vlasti istupile pred entitetske fondove i svi su odobreni, u manjoj ili većoj mjeri, u odnosu na tražene iznose. Investicije su to kojih će realizacija svakako poboljšati život ovdje, osobito usluge i mnogi ljudi dobit će posao, a Općina prihode, a grad bez tržnice i nije grad, zasad ovdje funkcionira omalena tržnica gdje se mogu nabaviti domaći proizvodi, ali zelenom tržnicom ta će se ponuda umnogostručiti.

Ovamo već desetljećima rado dolaze Dalmatinci, Splićani osobito. Tu ih puno ima vikendice. Kvaliteta i cijena onoga što im se nudi u Splitu nije ni izbliza uporediva s ponudom ovdje. Načelnik Romić, premda mlad, tek su mu trideset i dvije, okupio je tim koji razmišlja pametno. I vrlo, vrlo konkretno. Tim za projekte ovdje vidi budućnost i u rehabilitacijskom turizmu. To u bivšoj državi također nisu bili zamijetili. A i što bi kad je Kupres njima bio rehabilitacija u svakom smislu. Na druge nisu mislili drugovi koji su ovuda potpisali kontejnere računa, tako da ni konobari, a kamoli su građani od tih bančenja imali ikakve koristi.

Projekt je vrijedan dvanaestak milijuna konvertibilnih maraka i polako se realizira. Neki projekti odnose se na "očuvanje biološke i pejzažne raznovrsnosti vodotoka Milač", ali je to tek ilustracija za ono što sve na Kupresu zapravo treba sačuvati, a to je jednostavno - sve. Sve što je Bog stvorio, ovdje je čista i rijetko sretna budućnost. Samo treba strpljenja i ulaganja. Kupreški čovjek prvi put sam o tomu odlučuje i sigurno neće protiv sebe presuđivati. Kupres treba i kolektor i prečistače i nešto manje od tri milijuna maraka za to, i to je također u realizaciji, kao i izgradnja sportskih terena na Čajuši. Kupres je uvijek imao sportski turizam, samo se to tada nije tako zvalo.

Slavu ovog prostora za vrhunske pripreme svojedobno je pronio splitski NK Hajduk, koji je odavde po terenima bivše Jugoslavije, Europi i svijetu pronosio slavu nogometa. Bili su redovito na visinskim pripremama ovdje. I danas ponekad dođu, ali kapacitete valja proširivati. I danas je na Čajuši vrlo uredan travnjak i svi su uvjeti tu, no potrebni su proširivanje i dobar marketing. Uvijek je netko od ovdašnjih prvoligaša ili premijerligaša ovdje na pripremama. Gotov je planski projekt i za Agronomski institut za zootehniku, ovdje mu treba biti sjedište. Da se s tom agronomijom i užim granama napokon krene stručno djelovati i da se pođu primjenjivati svjetska dostignuća. Vrlo važan projekt koji stoji tek oko sto pedeset tisuća maraka. Tako da se očekuje da će sve brzo biti zgotovljeno.

Ulaganje u vjetar

I treba se riješiti tih vražjih divljih odlagališta, rak-rane po cijeloj ovoj zemlji. Ni Kupres nije iznimka, samo što se to s ceste uglavnom ne vidi. Potom je u planu asfaltiranje gradskih ulica i montaža horizontalne i vertikalne signalizacije. I to je gotovo dovršeno. U vrlo kratkim rokovima i svaka čast općinarima. To je ono što je sada najažurnije potrebno realizirati i ide to nekako, gotovo sam siguran da će se sve realizirati i prije predviđenih rokova. Ljetos je objavljeno i kako je Elektroprijenos BiH a.d. Banja Luka potpisao ugovor o izgradnji novog jednostrukog dalekovoda 110 kV Tomislav-Grad - Kupres, da je investicija vrijedna 4.432.181,83 KM i iz Elektroprijenosa su naveli "da je zadnjih godina primjetan veliki porast potrošnje električne energije tog područja, prvenstveno zahvaljujući investicijama u objekte zimskog turizma, a da će izgradnjom novog dalekovoda 110 kV Tomislav-Grad - Kupres, općina Kupres dobiti dvostrano napajanje koje će rezultirati sigurnijom opskrbom. Dužina dalekovoda 110 kV Tomislav-Grad - Kupres iznosit će 24 km i planirano je postavljanje ukupno 99 novih stupova na trasi dalekovoda. Rok za završetak radova je 12 mjeseci (...)", i prvi je kvartal već istekao.

Radi se, nije da nije. Uz projekte u stočarstvu koje će se vremenom umnogostručiti, tu nikakve sumnje nema niti je može biti, najkapitalnije ulaganje u povijesti Kupresa je također pred nama: ulaganje u vjetar i vjetroelektrane. Projekt vjetroelektrana je u kontekstu onih često spominjanih po području Podveležja i oko Tomislav-Grada, a uključuje i Kupres. U tom su smislu i federalne vlasti kao i općinske ljetos donijele odgovarajuća rješenja i papirologija je zgotovljena: Gradit će se vjetroelektrane na lokaciji Debelo brdo u općini Kupres, instalirane snage 54 MW i planirane godišnje proizvodnje od 120 do 150 GWh (...)

Dragan Marijanović/oslobođenje